Autor: elmir

Zakoni koji reguliraju sukob interesa na nivou FBiH i Kantona Sarajevo nisu usklađeni, što proizvodi problem u borbi protiv duplih političkih funkcija i čini se kao uzaludan proces na nižim nivoima vlasti

Vlada Kantona Sarajevo je donijela uredbu kojom se osniva Ured za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom, a zakon po kojem Ured radi, u svom članu 12. propisuje da je on nadležan za pokretanje postupka za utvrđivanje sukoba interesa te da može izreći sankcije nosiocu javne funkcije koji je u utvrđenom sukobu interesa.

Ako institucije u kojima pojedinci obnašaju funkcije odbiju sarađivati sa Uredom, on će se ponašati na način na koji to može i bilo ko, a to je na primjer, obavijestiti nadležnu inspekciju.

Ukoliko nosilac javne funkcije ne podnese ostavku ili ne odstupi, onda bi institucija na prijedlog Ureda trebala smijeniti nosioca javne funkcije.

Kako je to zamišljeno, budući da su pojedini zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo na pozicijama u federalnim institucijama i javnim ustanovama, nikome nije jasno.

Ono što je očigledno, jeste da je zamisao kantonalne vlade u Sarajevu bila da, potpuno suprotno ustaljenoj praksi i propisima, nameće višim nivoima vlasti svoje odluke upućujući im zahtjeve u skladu sa donesenim zakonom.

Zbog administrativnog uređenja Federacije BiH nemoguće je na nižim nivoima donositi provodive propise koje bi onda morali i bili u obavezi provoditi viši nivoi vlasti.

“U svom političkom djelovanju sam se snažno borio za donošenje novog federalnog zakona o sukobu interesa jer je to jedan od ključnih zakona za otvaranje pregovora sa EU. Također, istu borbu je vodio kolega Saša Magazinović na državnom nivou. Smatram da ova oblast mora biti regulisana u skladu sa ustavnim sistemom BiH gdje je u državnim zakonima jasno propisano da zakone iz ove oblasti donose država, entiteti i Brčko distrikt. Također upravljanje sprečavanja sukoba interesa mora biti u skladu sa GRECO preporukama i međunarodnim konvencijama, a to ovaj zakon u kantonu zasigurno nije”, kazao je za Klix.ba Ifran Čengić (SDP).

Istakao je da ni federalni zakon nije dobar, ali je na snazi.

“Dakle u ovoj situaciji imamo dva zakona koji su na snazi, a drugačije regulišu materiju. Tačno je da za dio federalnog zakona ne postoji tijelo za dio sukoba interesa, ali postoji tijelo za rješavanje nespojivosti funkcija. Zapravo u javnom diskursu sam primjetio da političari i mediji zapravo i ne shvataju šta je nespojivost funkcije, a šta sukob interesa. Problematično je što za određene aktivnosti koje su po svom opisu krivično djelo i trebaju biti predmet tužilaštava su u ovom zakonu opisana kao prekršaj, pa bi se počinioci mogli svjesno prijaviti za prekršaj kako bi bili novčano kaznjeni, a onda im se ne bi moglo suditi za krivično djelo”, naglasio je Čengić.

Istakao je kako je za njega kao SDP-ovca, važno ne odstupati od programa SDP-a, a programsko opredjeljenje je rješavanje ovog pitanja kroz Povjerenstvo o odlučivanju o sukobu interesa što je u skladu sa GRECO preporukama.

“Federalni zakon je čak i Vlada FBiH u formi nacrta uputila u Parlament još u augustu te pozivam predsjedavajuću Predstavničkog doma Parlamenta FBiH da stavi taj nacrt zakona na dnevni red prve radne sjednice ovog doma, nakon čega ću urgirati da se isti zakon razmatra na Domu naroda u roku 45 dana. Napomenuo bih da je federalni zakon koji smo predložili Elmedin Konaković i ja bio usvojen u oba doma i trebao se naći u julu na sjednici Predstavničkog doma, ali parlamentarna većina nije to željela, a iskren da budem izostala i je podrška međunarodne zajednice”, kazao je.

Čengić je naglasio i kako je pored federalnog zakona važno da se usvoji i novi državni zakon. Najavio je i da će raditi na tome da skupi potpise za apelaciju Ustavnom sudu u vezi sa problematičnim zakonom, za koju je potrebno 12 potpisa zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo.

Kako bi u praksi dokazao neusklađenost sa ustavnim sistemom u BiH, najavljuje da će po federalnom zakonu dostaviti prijavu Centralnoj izbornoj komisiji BiH protiv zastupnika iz SDA Adija Kalema jer smatra da je on u nespojivosti funkcija. Ukoliko to dokaze, kaže da CIK ima nadležnost oduzeti mandat, za razliku od kantonalnih ureda u sistemu državne službe.

Federacija BiH vs. Kanton Sarajevo

Zakon koji regulira sukob interesa postoji na nivou entiteta FBiH pa nikako nije moguće tvrditi, da, budući da je on “mrtvo slovo na papiru”, Kanton Sarajevo bi trebao sam odlučiti kako dalje.

“Mi kao kancelarija smo imali dosta tih slučajeva. Kada idemo u genezu, mislim da 2002. kreće priča sa Zakonom o sukobu interesa na nivou Federacije. Najveći neprijatelj društva u BiH je donošenje ishitrenih odluka. Kada se zakon donosio, neko ga je nevješto pisao pa smo imali jedan apsolutan apsurd da su, recimo, javne ustavnove, zavodi zdravstvenog osiguranja, bolnice, klinike, razne ustanove gdje dolazi najviše novčanih sredstava poreznih obveznika, da neko ko je pisao zakon nije znao napraviti distinkciju između javne ustanove i javnog preduzeća”, kazao je za Klix.ba Nermin Vila, advokat iz Sarajeva.

Istakao je kako je njegova kancelarija dobila posljednju odluku na Sudu BiH u predmetu u kojem nije utvrđen sukob interesa u vezi gradonačelnika Bihaća.

“Ovo je bio posljednji čovjek, prije nekih osam godina na kojem je zakon proveden, federalni koji je do tad i funkcionisao. Tada je donešen zakon na nivou države koji je ukinuo najvažnije, a to je organ koji izriče snakcije što je do tada bio CIK. Zakon o sukobu interesa u FBiH je imao i konačnost kroz upravni postupak i upravni spor. Na žalost, on je tim odlukama postao nefunkcionalan”, objasnio je Vila.

Vlada FBiH utvrdila je prijedlog zakona o sprječavanju interesa u augutu 2022. godine kada je federalno ministarstvo pravde objasnilo da će zakon još detaljnije i sveobuhvatnije utvrditi šta je to sukob interesa, najavljujući da će njim sada biti obuhvaćene i javne ustanove.

Advokata smo pitali šta misli o kantonalnom zakonu koji sprječava sukob interesa, budući da već postoje zakoni na višim nivoima.

“Ishitrene odluke koje se donose na nižim nivoima samo mogu da stvore jedan problem postupanja u cijeloj državi. Apsolutno je nelogično da neko može biti u sukobu interesa u Općini Ilidža, a samo kilometar dalje, u Općini Istočna Ilidža, taj zakon ne postoji i nije na snazi. Na tako kratkoj relaciji imate dva dijametralno suprotna zakona u jednoj državi, BiH. Ovdje su stvari jako nedorečene, ishitrene i one najčešće padaju i nanose štetu, a možda stvaraju i sliku gdje se provode samo na jednom manjem dijelu”, naglaiso je Vila.

Mišljenja je i da tu problematiku i općenito vođenje upravnog postupka i upravnog spora treba isključivo donositi na nivou države.

Potrebno je umjesto takvog djelovanja koje unosi konfuziju po pitanju sukoba interesa u FBiH, konačno riješiti formiranje institucije na nivou entiteta koja će raditi na njegovom provođenju.

Nije moguće da kantoni sami rješavaju takvu pravnu materiju, jer je sistem previše uvezan i postoji jasno utvrđena pozicija svakog nivoa vlasti.

Zbog toga su brojni zastupnici protiv kojih je Ured “pokrenuo postupak” jučer obavijestili javnost da oni nisu u sukobu intersa i da nemaju namjeru obnašati više od jedne funkcije.

Adnan Delić (NiP), Kenan Magoda (SDP), Marijela Hašimbegović (DF), Sebija Izetbegović (SDA) samo su neki od političara protiv kojih je Ured za borbu protiv korupcije “pokrenuo postupak”, a koji su već objasnili kako su se našli na dvije pozicije te istakli kako su već podnijeli ostavke ili da će se u slučaju formiranja nove Vlade FBiH odreći mandata u Parlamentu FBiH.

Budući da je zakon na snagu stupio prvog dana 2023. godine, razumljivo je zašto institucija koja ga treba provoditi odmah po njemu i postupa, no nije jasna namjera zakonodavca da proba sam riješiti kompleksno političko i pravno pitanje, igrajući se tako države.

Ukoliko baš niko u ovoj državi ne namjerava poštovati pravila igre koja su regulirana ustavom, onda svako može rješavati svako pitanje onako kako to njemu u datom trenutku najbolje odgovara. ( Klix)

Državni sud je donio presudu kojom je Bosna i Hercegovina dužna isplatiti naknadu nematerijalne štete zastupniku Šemsudinu Mehmedoviću u iznosu od 3.000 konvertibilnih maraka, po osnovu pretrpljene duševne boli zbog povrede ugleda i časti izazvanih hapšenjem i istragom za ratne zločine na području Tešnja. Država je presudom dužna platiti i troškove postupka u iznosu od 1.485 KM, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 27.000 maraka se odbija zbog neosnovanosti, navodi se u presudi koju je Odbrana Mehmedovića dostavila BIRN-u BiH na uvid.

Nakon što je tužio Bosnu i Hercegovinu zbog duševne boli izazvane hapšenjem i istragom protiv njega za ratne zločine počinjene u Tešnju, Mehmedović, zastupnik Parlamentarne skupštine BiH, u završnoj riječi je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 30.000 KM, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.

Prilikom odmjeravanja visine naknade nematerijalne štete, kako je navedeno u presudi, Sud je zaključio da dosuđen iznos od 3.000 KM predstavlja pravičnu satisfakciju tužitelju za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda. Pri odmjeravanju su u obzir uzete sve okolnosti slučaja koje su se mogle cijeniti u ovome postupku, a koje su uticale na prirodu, težinu i trajanje duševnih patnji kod tužitelja, navodi se u presudi.

“Sud je cijenio i okolnosti samog hapšenja tužitelja od strane više naoružanih i maskiranih pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koje se odvijalo pred njegovom kćerkom i malodobnim unukom, uz pretresanje stana kao i samog tužitelja, zatim njegovo odvođenje do vozila i stavljanje lisica na ruke, uz obustavljanje saobraćaja u ulici u kojoj se nalazilo vozilo sa upaljenim rotirajućim svjetlima. Cijenila se i činjenica da se sve opisano dešavalo na očigled građana i novinara, što je potvrđeno kao istinito po tužitelju i njegovoj kćerci, čijim iskazima je Sud poklonio vjeru”, navodi se u presudi.

Prema presudi, opisane okolnosti nastupa pripadnika SIPA-e spram Mehmedovića morale su imati degradirajući efekt, na što tužba s pravom ukazuje.

“Zbog svega navedenog tužitelj je trpio duševnu bol sa različitim psihološkim sadržajima zbog povrede ugleda i časti u vidu nelagode, ljutnje, strepnje, razdražljivosti, sniženog raspoloženja, dekoncentracije te niza psihosomatskih tegoba, a sve u okviru anksiozno-depresivne reakcije kao subjektivno emocionalnog odgovora na označene optužbe kao izuzetan stresorni okidač”, opisano je u presudi Suda BiH.

Branilac Nermin Vila kaže kako je ovom presudom utvrđeno da je čitav postupak tokom hapšenja Mehmedovića bio nezakonit.

“S obzirom da je čovjek kao svjedok trebao doći da svjedoči u drugom predmetu, a onda je direktor SIPA-e iskoristio svoja nezakonita ovlaštenja da ga na takav način hapsi. Poenta je da nije bitno radi li se o 100 ili 3.000 maraka, sve novce sa kamatama će po dobijanju uplatiti u humanitarne svrhe kao pomoć ljudima koji prolaze kroz takve političke torture”, rekao je Vila za BIRN BiH.

Na ovu odluku dozvoljena je žalba Apelacionom odjeljenju Suda BiH u roku od 30 dana.(Detektor)

Firma „Prointer ITSS“ se na javne poslove za upravljanje sistemima, koji sadrže lične podatke gotovo milion građana Federacije BiH, prijavila sa lažiranom dokumentacijom.

Firma „Prointer ITSS“ je krajem 2020. godine krenula u borbu za vrijedne javne poslove u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) nakon niza višemilionskih ugovora sklopljenih sa institucijama u Republici Srpskoj (RS). Sa Federalnim ministarstvom rada i socijalne politike ova firma je pokušala ugovoriti dva tendera za održavanje informacionih sistema, vrijedna 692 hiljade KM.

Konkurenciju su pokušali pobijediti falsifikovanom dokumentacijom, davanjem novca i ucjenom.

„Prointer“ je tenderskoj komisiji trebao dostaviti dokaze da ima iskusne stručnjake koji bi održavali kompleksne informacione sisteme za Ministarstvo. No, kako ih nije imao dovoljno, za dvojicu je priložio lažirane dokumente o njihovom radnom iskustvu i biografiji. Iako je moralo, Ministarstvo tu dokumentaciju nije provjerilo pa je „Prointer“ zadovoljio uslove tendera.

 „Stavljeni su neki dokumenti u moje ime, nešto napisano što apsolutno nije istina“, rekao je novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) sarajevski programer Namik Plivčić. Njegovo ime i prezime se našlo na falsifikatima.

Plivčiću je Adnan Mujkić, tadašnji radnik „Prointera“, po nalogu rukovodioca ponudio novac za neophodni certifikat, što su obojica potvrdili novinarima. Iz „Prointera“ negiraju da su nudili novac.

Sumnjivi dokumenti tenderske dokumentacije nisu promaknuli sarajevskoj firmi COMP-IT koja je uz „Prointer“ jedina učestvovala na finalnoj licitaciji za dobivanje ovih tendera.

„Petnaest minuta prije licitacije nas je zvala direktorica „Prointera“ Sarajevo Bojana (Bojana Škrobić-Omerović, op. a.) i rekla nam je: ‘Evo mi nećemo učestvovati na licitaciji, ali nas uzmite kao podizvođača i platite nas.’ Ucijenila nas je”, rekao je novinarima vlasnik ove firme Bakir Začiragić.

COMP-IT je na kraju dobio posao, ali su zbog „Prointerovog“ obaranja cijene izgubili oko 270 hiljada maraka. Upozorili su Ministarstvo o spornoj dokumentaciji „Prointera“ koju ju ova institucija proslijedila istražnim organima.

Novi direktor banjalučkog „Prointera“ Vladimir Perišić je novinarima rekao „da ‘Prointeru’ ne ide baš u interes da se ne oglasi” u vezi sa ovom temom, ali se kasnije nije javljao na pozive.

Uprkos dokazima o falsifikatima, sankcije „Prointeru“ nisu izrečene već duže od godinu dana. Firma je od tada ugovorila više od 57 miliona maraka vrijedne poslove za javne institucije u BiH, od čega tek manje od pola miliona KM u FBiH.

Usluga za 200 eura

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je u 2020. godini raspisalo tendere za održavanje softvera za isplate socijalnih naknada, informacionog sistema SOTAC vrijednog blizu 479 hiljada maraka, i Jedinstvenog registra vrijednog oko 213 hiljada maraka.

SOTAC koriste kantonalne i općinske službe socijalne zaštite u FBiH za obračun i isplatu naknada. Sistem je uvezan sa Agencijom za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEEA), sa Poreskom upravom FBiH i tridesetak banaka. SOTAC je povezan i sa Jedinstvenim registrom za isplatu naknada iz budžeta. U ova dva sistema su pohranjeni lični podaci skoro milion građana iz FBiH.

Održavanje ovih softvera zahtijeva saradnju sa više od stotinu federalnih institucija i najmanje 450 njihovih uposlenika. Ove poslove za Ministarstvo već skoro dvije decenije obavlja sarajevska firma COMP-IT koja poznaje softvere jer je učestvovala u njihovom kreiranju. Naime, aplikaciju za SOTAC je 2003. godine izradio konzorcij firmi COMP-IT – „Ocean“ iz Travnika i „Lanaco“ iz Banje Luke. Nakon puštanja aplikacije u rad firme su se dogovorile da njeno održavanje u FBiH preuzme COMP-IT, a banjalučka firma u RS-u.

„Jedino ispravno je da firma koja je to radila da ona to održava. To bi bio veliki rizik za ugovornog organa da nekog sad angažuje. Rizik bi bio što možda pola godine ne bi ljudi mogli primati naknade”, kaže Senid Gerin, vlasnik firme „Ocean“. Iz firme „Lanaco“ nisu odgovarali na pitanja novinara.

Vlasnik firme COMP-IT Bakir Začiragić kaže za CIN da se druge firme nikada nisu ni nudile Ministarstvu za poslove održavanja ovih softvera jer ih ne poznaju niti imaju obučene ljude za njihovo korištenje.

Začiragić se, stoga, i u 2020. nadao nastavku saradnje sa Ministarstvom, ali na tendere za održavanje softvera se javlja i „Prointer“.

„Iznenadili smo se”, rekao je Začiragić te dodao: “Nelogičnost je da će neko uzeti tuđi softver i učiti pa održavati. Sistem nije tako jednostavan. Nijedna pametna firma neće to uraditi.”

U „Prointeru“ nisu vidjeli prepreku. Kao dokaz da je sposoban održavati ovaj sistem Ministarstvu je morao dostaviti listu od pet stručnjaka koji mogu obavljati ove poslove. Prvi na listi se našao programer Namik Plivčić. „Prointer“ ga je prijavio kao specijalistu za razvoj baza podataka i rad na njima.

Međutim, Plivčić je novinarima CIN-a rekao da nikada ranije nije sarađivao sa ovom firmom niti je razgovarao sa njihovim rukovodiocima o održavanju softvera. Kaže da je na molbu prijatelja Adnana Mujkića, koji je u 2020. radio za sarajevski „Prointer“, firmi ustupio svoj CV i Microsoftov certifikat koji je tražen tenderom.

„Onda je on tražio kao neke potvrde o mom prethodnom iskustvu. Nisam mogao, rekao sam ja ti mogu dati ovo što imam“, kaže Plivčić.

Potvrda je, ipak, sačinjena bez njegovog znanja. U potvrdi je navedeno da je Plivčić od 2015. godine zaposlen u banjalučkoj firmi „Sirius 2010“ kao konsultant na bazama podataka iako nije nikada radio ni za ovu firmu. Dokument je potpisao direktor „Siriusa“ Duško Opajić, a „Prointer“ ga je smjestio u tendersku dokumentaciju kako bi dokazao da ima specijalistu za baze podataka sa petogodišnjim iskustvom. Ovim je dopunjen i Plivčićev CV kako bi se podudarao sa lažnom potvrdom.

„Prva moja greška je što sam naivno ušao u to. Htio sam da pomognem prijatelju koji me je uvalio”, rekao je Plivčić.

Novinari su Mujkića zatekli s pitanjem o Plivčićevom CV-u. Ponavljao je kako je “van pameti” da ga je neko falsifikovao na putu do Ministarstva. Također, potvrdio je da Plivčića poznaje godinama i da nikada nije radio u „Siriusu“.

„Namiku je ponuđen novac za posuđivanje certifikata. Ja sam njemu ponudio 200 eura ispred firme jer sam dobio takav nalog od rukovodioca da će uplatiti 200 eura nekome ko nam posudi taj certifikat”, rekao je Mujkić koji je polovinom 2021. godine prestao raditi za „Prointer“.

Ipak, direktorica sarajevskog „Prointera“ Bojana Škrobić-Omerović je u tenderskoj ponudi pismeno izjavila da nijednoj osobi nije ponudila mito, dar ili neku drugu povlasticu u procesu javne nabavke. Na pozive novinara CIN-a nije odgovarala.

Plivčić kaže da je odbio uzeti 200 eura. Po saznanju za falsifikovane dokumente s njegovim imenom pismeno je obavijestio Ministarstvo da nikada nije radio za „Sirius 2010“.

„Bio sam jako ljut. Ja sam u IT-u skoro 20 godina. Imam nekakvu reputaciju, imam obraz i onda to sve neko stavlja na kocku”, kaže Plivčić.

Duško Opajić, direktor „Siriusa“, se također nije odazivao na pozive novinara.

„Prointeru“ je nedostajao još jedan programer kako bi zadovoljio uslove oba tendera. Novinari CIN-a su pronašli da su se potvrde sa lažnim podacima o iskustvu programera Emira Zejnilovića također našle u „Prointerovoj“ dokumentaciji.

U vrijeme prijave na tendere Zejnilović je bio tek nekoliko mjeseci uposlenik „Prointera“. Iako nije imao dokaze o radnom iskustvu, prilagodio ih je uslovima javnih poziva. Lažne potvrde je potpisao njegov rođak Faruk Zejnilović, direktor informatičkih firmi „FL Direkt Marketing“ i „Kommpet“. U potvrdama stoji da je Emir Zejnilović bio uposlenik ovih firmi šest godina, što je u suprotnosti sa zvaničnim podacima      u Registru zaposlenih FBiH.

Emir i Faruk Zejnilović su se pristali sresti sa novinarima CIN-a i razgovarati, ali su odbili zvanično govoriti zbog istrage koja se vodi. Naime, Federalna uprava policije je sačinila izvještaj o lažiranju potvrda i proslijedila ga krajem 2021. godine Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu. U ovoj instituciji kažu da rade na provjeri prijave.

Ucjena za pobjedu

Iako je morala, Tenderska komisija Ministarstva od „Prointera“ nije tražila dokaze Porezne uprave i Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje o radnom stažu uposlenika uz koje je mogla utvrditi lažne podatke. Potvrde o stručnjacima iz konkurentne firme COMP-IT su provjerili.

Ove dvije firme su završile na licitaciji za oba tendera.

Vlasnik kompanije COMP-IT Bakir Začiragić tvrdi da mu je 15 minuta prije licitacije za prvi tender direktorica sarajevskog „Prointera“ Škrobić-Omerović ponudila da se „Prointer“ povuče sa licitacije ukoliko ga COMP-IT uzme kao podizvođača. On kaže da ga je „praktično ucijenila“.

„Mi nismo htjeli da pristanemo na to i onda su oni nama skinuli na licitaciji 40 posto cijene”, rekao je Začiragić. Na licitaciji za drugi tender COMP-IT je također prihvatio posao za 40 posto nižu cijenu. Time je firma izgubila oko 270 hiljada maraka na oba tendera.

„Mi smo tražili da se poništi njihova ponuda. Ministarstvo nije poništilo licitaciju mada je to trebalo uraditi”, kaže Začiragić. Prema propisima, ugovorni organ mora odbaciti zahtjev za učešće na tenderu ukoliko je ponuđač lažno predstavio informacije o ispunjavanju uslova.

Nakon što je prijavio „Prointer“ Ministarstvu, Začiragić kaže da ga je posjetila tadašnja direktorica banjalučkog „Prointera“ Gordana Kovačević.

„Tražila je, u principu, da mi povučemo papire”, rekao je Začiragić, dodavši da je odbio to učiniti.

Iz „Prointera“ nisu željeli objasniti lažiranje podataka na tenderima. U pismenom odgovoru su naveli: „Sve što smo priložili u samom postupku javne nabavke uključeno je u skladu sa definisanim procedurama”.

Iz Ministarstva su uporno odbijali govoriti sa novinarima o ovoj temi: “Stav ovog ministarstva je da neće davati nikakve komentare niti izjave do okončanja postupka nadležnih organa“.

Federalni ministar rada i socijalne politike Vesko Drljača je nakon prijave Začiragića reagovao pismenim  rješenjem u kojem navodi da “nisu mogli ulaziti u to da li su pojedine firme lažirale potvrde s obzirom da je svaka potvrda potpisana i ovjerena pečatom firme”.

Ipak, prema Zakonu o javnima nabavkama BiH, ugovorni organ je dužan provjeriti kvalifikaciju ponuđača, što podrazumijeva provjeru validnosti dokumenata koje ponuđači dostavljaju u svojim ponudama.

„Neko vas može prevariti i to je neminovnost, ali vi provjerite. Ugovorni organ bukvalno sve ingerencije ima da pozove organ koji je izdao tu potvrdu. Otvorena su vam sva vrata. E, sad dolazimo da li to ugovorni organ želi”, kaže advokat Nermin Vila.

Najveća odgovornost ipak je, dodaje Vila, na onome ko je sačinio lažnu potvrdu i njom prevario nekoga te na onom ko je takvu potvrdu upotrijebio.

Skriveni interes

„Prointer ITSS“ je osnovan u aprilu 2015. godine, u kojoj su sklopili poslove sa institucijama vrijedne 215 hiljada KM. U narednih sedam godina bh. institucije su ovoj firmi povjerile poslove od 167 miliona maraka. Najveći dio poslova ugovorili su sa institucijama i javnim preduzećima RS-a.

Naklonjenost institucija u RS-u prema „Prointeru“ problematizovana je 2019. na sjednici Narodne skupštine RS-a kada je član Predsjedništva i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik upitan da li je njegov sin Igor stvarni vlasnik „Prointera“.

„Nije vlasnik ni ovlašteno lice, ali jeste saradnik te firme. Bavi se novim tehnologijama, sarađuje sa inostranim firmama i ima od toga prihode”, rekao je tada Dodik.

Američka tehnološka kompanija Microsoft je početkom 2022. godine skinula firmu „Prointer“ sa liste svojih partnera. Ovakva odluka je uslijedila nakon što su Sjedinjene Američke Države uvele sankcije Dodiku zbog korupcije, gomilanja ličnog bogatstva i podrivanja stabilnosti u BiH. (CIN)

Jutros u 08:40 sati nepoznata osoba prijavila je da se u zgradi Općinskog suda u Sarajevu nalazi eksplozivna naprava zbog čega je evakuisana zgrada, a ročišta odgođena. Zanimljivost svakako predstavlja činjenica da se ovo događa već drugi put u posljednje dvije sedmice na dane kada je trebalo biti održano ročište za izjašnjenje o krivnji Asimu Sarajliću.

Stoga su u javnosti mnogi već počeli sa spekulacijama o motivima dojava, kojih je u posljednje vrijeme sve više, a koje su se srećom sve do sada ispostavile se kao lažne.

Od advokata za krivično pravo Nermina Vile potražili smo odgovor, kakvi bi se motivi mogli eventualno kriti iza lažnih dojava i da li na ovaj način, zbog odlaganja ročišta, eventualno postoji mogućnost da u nekim predmetima dođe do zastare.

-Igrom slučaja i meni je jutros u 9,15 odloženo jedno ročište zbog ove dojave. Ako me pitate kao advokata, kada govorimo o izjašnjavanju o krivnji, po meni to je najgluplji institut koji postoji u krivičnom postupku, a koji je nastupio izmjenama 2012. godine. Tu mislim na izjašnjenje o krivnji. To je po meni potpuno irelevantna stvar jer se njime, po meni, ništa ne dobija. To je nebitno ročište, koje postoji samo da navodno mijenja istražnog sudiju, odnosno postupak koji je postojao u ranijem ZKP-a. Na ovaj način se ne može ništa zaustaviti niti se može desiti bilo šta važno. Na ovaj način je praktično nemoguće doći do zastare – smatra advokat Vila, koji potom dodatno obrazlaže svoju tvrdnju.

-Od svake ove rasprave teku određeni rokovi, a ako bi nešto ušlo u apsolutnu zastaru onda bi zaista bilo potrebno početi i o ovome problemu razmišljati i zašto se toliko čeka. Ne vidim ikakvu korist, pogotovo u ovako ranoj fazi, ako govorimo o ovom slučaju o kojem jutros mnogi govore. Moje mišljenje da ne može doći do zastare u ovom slučaju, ali isto tako ne vidim razloga za preduge istrage, preduge postupke..Sve to može ići mnogo brže, ako uopšte eventualno i postoji mogućnost zastare jer moram reći da u našem zakonu o krivičnom postupku su rokovi dosta dugi. U okolnim zemljama su mnogo kraći. Zastare su vezane za materijalna prava, odnosno za krivična djela odnosno visinu kazne koja je zaprijećena za to djela, koje su kod nas dosta visoke – kaže Vila.(START)

U ponovljenom postupku po tužbi Šemsudina Mehmedovića, zastupnika u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine protiv kojeg je 2018. godine obustavljena istraga za ratni zločin u Tešnju, njegov pravni zastupnik je predložio da se usvoji tužbeni zahtjev za naknadu štete od 30.000 KM, dok je Pravobranilaštvo BiH predložilo da se prijedlog odbije te da mu se dosudi iznos od 100 KM.

Pravobranilac Sead Zukanović je naveo da privođenje Mehmedovića 19. jula 2013. godine u prostorije Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i njegovo ispitivanje, koje je trajalo tri sata, ni u kom slučaju ne može prouzrokovati štetu u visini koju traži tužitelj.

“To što su protiv tužitelja provođene istražne radnje i što je nedvojbeno utvrđeno da protiv tužitelja nije nikad podignuta optužnica niti je donesena presuda u krivičnom postupku, ne znači da Tužilaštvo i policija ne mogu preduzimati radnje u cilju sprečavanja najtežih oblika krivičnih djela”, kazao je Zukanović, dodavši da su postojali osnovi sumnje protiv Mehmedovića, imajući u vidu činjenicu da je tokom 1992. godine obavljao dužnost načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Tešanj.

Pravni zastupnik Nermin Vila je rekao da je nesporno dokazana osnovanost tužbenog zahtjeva, prema kojem je Mehmedović tužio državu za naknadu štete od 30.000 konvertibilnih maraka (KM) zbog nezakonitog postupanja institucija i njenih službenika tokom provođenja, istrage i hapšenja.

“U SIPA-i i po Zakonu o krivičnom postupku (ZKP) nema pozivanja na razgovor. Tužitelj je nezakonito uhapšen i saslušan u svojstvu osumnjičenog, nezakonito – i to je predmet ovog postupka”, kazao je Vila, dodavši da tužitelju sam postupak, koji je zakonit, nikada ne bi bio sporan te da je uvijek spreman za saradnju u cilju dokazivanja svoje nevinosti.

Mehmedović je u septembru 2020. godine tužio BiH, a u septembru 2021. Državni sud je odbio njegov zahtjev za naknadu štete, koju je tražio zbog duševne boli izazvane hapšenjem i istragom za ratne zločine počinjene u Tešnju koja se vodila protiv njega.

Vila je tokom iznošenja završne riječi naveo da su dokazali kako je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te da su šest godina trajale istražne radnje, tokom kojih je tužitelj pretrpio tešku duševnu bol. Dodao je da je tužitelj dokazao da su ispunjeni svi uslovi za naknadu štete. On je predložio da se usvoji tužbeni zahtjev te da se Sud prilikom odmjeravanja visine štete, usvajanjem tužbenog zahtjeva, koristi praksom vrhovnih sudova Federacije BiH i Republike Srspke.

Zukanović je rekao da je Apelaciono vijeće Suda BiH u odluci od 9. decembra 2021. godine jasno navelo da je SIPA prema tužitelju primijenila strožiju mjeru od propisane ZKP-om i da se prema osumnjičenom prvenstveno upućuje poziv pa tek onda privođenje, te da je to jedina nezakonitost organa gonjenja.

“Tužena (država BiH) posebno prigovara iskazu svjedoka Sanide Hajlovac s obzirom da se radi o subjektivnom viđenju same kćerke tužitelja prilikom njegovog privođenja”, naveo je Zukanović, dodavši da informacije objavljene na pojedinim stranicama medija predstavljaju slobodu izražavanja.

Tužitelj je naveo da u ovoj pravnoj stvari nije tužio medije, nego organe gonjenja, te predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev koji potražuje naknadu nematerijalne štete od 30.000 KM, te da tužitelju dosudi, zbog pogrešne mjere obezbjeđenja osumnjičenog, iznos od 100 KM, kao i da se tuženoj nadoknade troškovi postupka u iznosu od 3.150 KM.

Odluka će biti naknadno donesena. (DETEKTOR)

ARAJEVO, 13. aprila (FENA) – Na Općinskom sudu Sarajevo danas je okončana glavna rasprava u građanskoj parnici u kojoj je premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić za klevetu tužio portal Inforadar i njegovog glavnog i odgovornog urednika Almedina Šišića.

Naime, taj portal objavio je u julu 2020. godine članak u kojem je navedeno da je Mirzi Hukeljiću, državnom tužiocu koji vodi parnicu u predmetu “Respiratori”, ponuđeno dva miliona KM kako bi iz optužnice izostavio federalnog premijera.

Predmet parnice je iznošenje neistinitih tvrdnji i kleveta, kaže Novalićev advokat Nermin Vila, u tekstu u kojem je navedeno da su Novalić i neki njegovi prijatelji postupajućem tužiocu Hukeljiću davali dva miliona KM, u vrijeme kada je trebala biti podignuta optužnica u predmetu “Respiratori”.

Premijer Novalić je danas govorio o tome koliko je iznošenje tih tvrdnji uticalo na njegovo zdravlje, ali posebno na njegov ugled, uz činjenicu da se sve događalo u teškom i iscrpljujućem vremenu.

Ponovio je da mu je ugled važniji od života zbog čega ima potrebu da ospori u novinarskom tekstu iznesene netačne tvrdnje, a nakon toga, kaže Vila, Novalić je odlučio da ne želi više nikome dozvoliti da narušava njegov ugled i ugled njegove porodice.

Nakon saslušanja Novalića, u svojstvu svjedoka govorio je Mirza Hukeljić koji je pred Općinskim sudom jasno i nedvosmisleno opovrgnuo navode iz teksta kazavši da mu Novalić ili neko od premijerovih prijatelja ili poznanika nije nudio bilo kakav novac da Novalića izostavi iz optužnice, naveo je Vila.

– Tužilac je dodao, u svom iskazu, da bi to bilo predmet postupka istrage da se njemu to zaista dogodilo – dodao je Vila.

Advokat Nermin Vila kaže da je premijer Novalić uvjeren da će dobiti ovu parnicu i da je tužba osnovana te da će dokazati svoju nevinost i u ovom i u drugim postupcima.

Početkom jula zakazan je nastavak građanske parnice kada će se biti iznošenje završnih riječi.

Novalić je jedna od osoba obuhvaćenih u optužnici “Respiratori” u vezi s nabavkom 100 respiratora, vrijednosti 10.530.000 KM, koje je za potrebe Federalne uprave Civilne zaštite (FUCZ) iz Kine uvezla firma “F. H. Srebrena malina”.

Pored Fadila Novalića, premijera Federacije BiH, za spomenutu nabavku optuženi su suspendirani direktor FUCZ-a Fahrudin Solak i vlasnik firme F. H. “Srebrena malina” Fikret Hodžić, kao i pravna osoba F. H. “Srebrena malina”, te federalna ministrica finansija Jelka Milićević.(FENA) D. J.

Suđenja po žalbama na javne nabavke u Bosni i Hercegovini traju dosta duže od ukupnog tenderskog postupka. Stručnjaci tvrde da je na taj način obesmišljena procedura žalbe i sprečavanja nepravilnosti i korupcije.

Državni sud je u februaru ove godine poništio tender za štampanje glasačkih listića za posljednje lokalne izbore. Ali ti glasački listići su već odavno bili štampani, plaćeni i korišteni na izborima 2020. godine.

Dok je Sud došao do svoje odluke, tenderska procedura je bila uveliko završena a usluge plaćene i završene.

Advokat Ostoja Kremenović iz Banje Luke je zastupao konzorcij četiri firme koje su se žalile na tender a potom i tužile Ured za razmatranje žalbi zbog njihove odluke.

“S obzirom da je presuda Suda BiH došla s godinu dana zakašnjenja, ugovor je već bio realizovan. Stranka koju sam zastupao nije imala interesa da vodi procedure dalje i ostalo se na tim okolnostima koje su nastale donošenjem presude”, kaže Kremenović.

On smatra kako ovakve odluke demotivišu kompanije da vode pravnu borbu.

“Firme nisu motivisane da nastave postupak, računajući da će doći ponovo u situaciju da u novom postupku javnih nabavki trpe posljedice u slučaju neostvarivanja prava na efikasnu pravnu zaštitu”, kaže on.

Prema podacima Ureda za razmatranje žalbi, Sud BiH je donio presudu u samo osam slučajeva za postupke koji su pokrenuti te godine.

Konzorcij firmi se žalio na tender za glasačke listiće tokom ljeta, a već u avgustu 2020. je pokrenuo tužbu. Tada je još bilo vremena da se donese odluka o pravilnom provođenju tendera za štampanje listića za nadolazeće izbore. Svoju je odluku Sud donio tek u februaru 2021. godine.

U toj presudi je odlučeno da Ured za razmatranje žalbi nije donio ispravnu odluku kada je odbacio žalbu konzorcija firmi u kojem su bili “Atlantik BB” i “Farma Prom” iz Banje Luke te “Igepa BH” i “Amos Graf” iz Sarajeva.

Centralna izborna komisija (CIK) je prije izbora 2020. godine pokrenula tender za štampanje glasačkih listića vrijedan oko 700.000 KM. Kada je izabrala firmu “Unioninvestplastika” kao najpovoljnijeg ponuđača, konzorcij ponuđača se na tu odluku, zbog nepravilnosti tokom postupka, žalio Uredu za razmatranje žalbi. Ured je brzo donio odluku i nakon nekoliko dana odbacio žalbu pa je tender mogao biti dodijeljen.

Uprkos tome što je konzorcij tužio Ured, štampanje listića je završeno a izbori održani. Sudu je trebalo nekoliko mjeseci da dođe do odluke da je tokom tendera došlo do grešaka u primjeni Zakona o upravnom postupku BiH.

“Očite greške koje su, čini mi se, više bile proizvod želja da se što prije okonča postupak i zaključi ugovor a ne da se primijeni pravo”, kaže advokat Kremenović.

On smatra da su sudski postupci opterećeni pogledima na javnu nabavku kao praktični privredni spor između dva subjekta.

“Ovdje se ne radi uopšte u privrednom sporu. Radi se o organima koji odlučuju o javnoj nabavci s pozicija vlasti, s pozicija statusa javne službe, organa koji primjenjuje Zakon o javnim nabavkama BiH, i ponuđača koji učestvuju u namjeri da ostvare određene privredne interese”, kaže Kremenović i dodaje da bi “suština morala biti pogled na javnu nabavku kao upravnu stvar, što se neće mijenjati do okončanja svih postupaka koji su u vezi s javnom nabavkom”.

Stotine postupaka godišnje

Ured za razmatranje žalbi je, prema izvještaju o radu, tokom 2020. primio više od 3.800 žalbi na tenderske procedure i tokom godine je uspio da riješi veliku većinu njih. Oko 350 neriješenih žalbi preneseno je u narednu godinu.

U izvještaju se navodi i da su tokom 2020. godine pred Sudom BiH pokrenuta 343 upravna postupka. Sud je tokom protekle godine donio 472 rješenja i presude, ali se samo osam njih odnosi na predmete iz 2020. jer je Sud morao da rješava starije predmete, od kojih su neki bili još iz 2016. godine.

Vrijeme trajanja upravnog spora pred Sudom BiH u većini okončanih postupaka bilo je između jedne i tri godine, dok je manji broj postupaka okončan u roku kraćem od jedne godine, dodaje se u izvještaju.

Na zahtjev za razgovor sa sudijama koji rade u ovim postupcima, iz Suda BiH su odgovorili samo pismeno kako se predmeti ne rješavaju hronološkim redom i da se u statistici riješenih i neriješenih predmeta nalaze i predmeti koje su zaprimili ranije.

“Sud BiH ne vodi posebnu evidenciju vezano za tužbe protiv odluka Ureda za žalbe BiH, niti u CMS-u postoji mogućnost razlikovanja tužbe s privremenom mjerom osiguranja, koja je sastavni dio tužbe, te se ovi podaci mogu prikupiti samo uvidom u spis svakog pojedinačnog predmeta”, navodi se u odgovoru.

Prema njihovoj evidenciji, Državni sud je u prošloj godini zaprimio 348 predmeta s pravnim osnovom poništenje akta Ureda za razmatranje žalbi BiH. U tom periodu su riješena 24 predmeta, dok su neriješena ostala 324.

Do 25. avgusta ove godine Sud BiH je zaprimio 282 predmeta. Do sada ih je riješeno tek 15, dok je 267 predmeta ostalo neriješeno.

Stručnjak za javne nabavke Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo smatra da upravni sporovi pred Sudom BiH traju predugo.

“Zakon o javnim nabavkama kaže da bi ti postupci trebalo da budu hitni”, navodi on i dodaje kako Sud BiH rijetko usvaja takozvanu privremenu mjeru da se obustavi postupak nabavke dok se ne završi upravni spor.

“I onda mi dolazimo u situaciju da se za jednu javnu nabavku koja je napravljena praktično pogrešno, ili čak sa određenim zloupotrebama, imamo samo jedan privredni subjekat da se bori s cijelim sistemom. On ističe žalbu, plaća naknadu koja je enormno visoka, prolazi postupak pred Uredom za razmatranje žalbi, pa onda ide na upravni spor, angažuje advokate, plaća dodatno sve te troškove, postupak javne nabavke se završava paralelno, i onda on dobije presudu u kojoj se kaže da je bio u pravu. I on ima mogućnost za naknadu štete”, objašnjava Miraščija.

Zakon o javnim nabavkama je predvidio mogućnost traženja obustave postupka javne nabavke do okončanja upravnog spora, ali je to pitanje ostavljeno široko definisano, zbog čega se Sud na to teško odlučuje, jer postoji javni interes za hitno okončanje postupka javnih nabavki, objašnjava Slobodan Golubović iz Udruženja “Pratimo tendere”.

“Ured za razmatranje žalbi BiH je kvazisudska institucija i tu je problem što bi trebala postojati određena sudska praksa, da ne bi dolazilo do različitih odluka kancelarija u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru u istim ili sličnim predmetima. S druge strane, postoji taj politički uticaj na izbor članova za razmatranje žalbi, što utiče na donošenje odluka”, smatra on.

Uvesti veće sankcije u Zakon o javnim nabavkama BiH

Zakonom o javnim nabavkama koji je bio na snazi do 2014. godine bila je predviđena naknada štete za ponuđače koji dobiju sudski spor. Visina odštete je bila u visini troškova izrade ponude ili deset posto od ponuđene cijene za javnu nabavku. Neophodno je bilo samo dokazati povredu redovnog pravnog puta u javnim nabavkama, objašnjava advokat Nermin Vila.

On objašnjava da Zakon o javnim nabavkama koji je sada na snazi ima put upravnog spora kada se pokušava osporiti ugovor pa se svaka vrsta naknade štete tretira po Zakonu o obligacionim odnosima kao redovni parnični postupak. Vila kaže da dugotrajnost sudskih procesa u parničnom postupku povlači ogromne troškove za ugovorne organe.

“Javna sredstva se tokom sudskog postupka koji traje pet godina dupliraju. A obično se tu radi o institucijama koje imaju osiguran novac iz budžeta. Ponuđač koji dokaže da je pretrpio štetu jer nije dobio posao na tenderu, s obzirom na zakonsku kamatu koja ide deset posto godišnje, do okončanja procesa ako je neki ugovor bio vrijedan pola miliona, to izađe na milion maraka s kamatama. O tome treba povesti računa, da li takvi postupci imaju smisla”, kaže Vila.

Advokat Ostoja Kremenović, koji je sedam godina bio na čelu Ureda za razmatranje žalbi BiH, smatra da bi pravosudne institucije javne nabavke trebale posmatrati u potpunosti kao upravne stvari, a nikako kao sporove koji se vode po Zakonu o obligacionim odnosima. On smatra kako to u potpunosti zanemaruje efekte javnih nabavki.

“Ne vidim nikakvog razloga da na svim nivoima sudskog odlučivanja ne organizujemo posebne upravne sudove koji će odlučivati o upravnim sporovima, ne samo o pitanjima javnih nabavki nego svih odluka koje donose organi vlasti. Upravo zbog razlike tih sporova u odnosu na privredne i sve druge sporove koji nastaju i na koje se primjenjuju obligacioni i svi drugi propisi. Na taj način bismo doprinijeli da se u javnim nabavkama poveća stepen odgovornosti, u prvom redu ugovornih organa”, kaže on i dodaje kako sankcije za zloupotrebe u javnim nabavkama nisu dovoljno visoke.

Kao posljedica sadašnje prakse izgrađene u javnim nabavkama došlo je do “kartelizacije tržišta”, gdje nekoliko kompanija uvijek dobija poslove, kaže Miraščija. Država bi morala povesti više računa o kontroli jer se radi o javnom novcu, smatra on.

“Najbolji način za to je uvođenje rigoroznih sankcija u Zakon o javnim nabavkama, kojima bi se sankcionisalo svako neprimjereno ponašanje”, kaže i objašnjava da su u krivičnim zakonima Republike Srpske i Brčko distrikta uvedena i normirana djela koja se zovu “zloupotreba u javnim nabavkama” i “nezakonito pogodovanje u slučajevima javnih nabavki”.

“To su najčešće slučajevi namješanja famoznih javnih nabavki. Čini mi se da je to jedini način uz vetting članova Ureda za razmatranje žalbi, te pojačanje sudskog i tužilačkog aparata”, smatra Miraščija.

To bi podrazumijevalo dodatno osposobljavanje sudija i tužilaca da ubrzano rade na postupcima javnih nabavki.

“Ne samo upravne sporove nego i krivične postupke, gdje bi praksa pokazala da se ne isplati zloupotrebljavati procese javnih nabavki. Sve suprotno od toga, omogućava daljnju pljačku budžetskih sredstava”, kaže Miraščija.

Ova analiza je omogućena zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.

(BIRN BiH)

U sjeni i poslijepodnevnim satima Gradskog vijeća Mostara podneseno je izvješće gradskog Pravobraniteljstva o procesima Grada Mostara, kako onima koje je pokrenuo, tako i onima gdje tuženik. Pravobraniteljstvo je sporove samo pobrojalo, no na inzistiranje…

..vijećnika otkrili su se i višemilijunski procesi koji se nisu smjeli dogoditi, a još jedanput na vidjelo izašao sav minuli nerad gradske vlasti.

„Prvo izvješće koje je došlo nekako izgleda kao da ga je poslala Agencija za stastistiku, koliko je predmeta dobivenih, koliko ovog, koliko onog. Nisam znao da je došlo dopunsko izvješće o predmetima koji se vode na sudu i nisam imao te slučajeve. Mene konkretno zanima jedan slučaj. Tiče se tužbe ribogojilišta u Salakovcu. Pet ribogojilišta je tužilo Grad Mostar. Kada je bila ona ona elementarna nepogoda 2012. gradsko povjerenstvo je izašlo na teren i procijenilo neku štetu od 500 tisuća maraka i GV je usvojilo tu štetu, što ima i u Službenom glasniku te godine. Međutim, Grad to nije uplatio i krenulo se u postupak, tužila su nas ta ribogojilišta. Sud je naložio vještačenje vještaka veterinarske struke i tih 500 tisuća je vještak pretvorio u 1.9 milijuna maraka. Izgubili smo prvostupanjsku presudu, i s kamatama smo dužni 3.5 milijuna maraka isplatiti ribogojilištima. Zanima me, ako je tada Civilna zaštita na računu imala 5 milijuna maraka zašto nismo platili 500 tisuća maraka, pa ćemo sad zbog toga platiti 3.5 milijuna maraka i hoće li netko odgovarati, od bivših rukovoditelja Grada za nesavjestan rad u službi. Ono što smo trebali platiti pola milijuna, sad će koštati 3.5 milijuna“, kazao je SDP-ov Arman Zalihić.

Pitao je Pravobraniteljstvo je li upozorilo Grad da je to unaprijed izgubljena bitka i zašto nisu platili prije nego su ušli u spor.

Zamjenica v.d javnog pravobranitelja kazala je da je ona tu situaciju zatekla kakva jeste, a da je ranije tu bio njezin prethodnik Senad Droce.

„Ja sam zatekla situaciju kakva jeste. Smatram da je to vrlo nepravedna presuda, da bi mogli uspjeti u reviziji, da postoji jako puno propusta koje je učinio sud, po mom sudu. To ćemo vidjeti kako će ići. GV Mostara je uistinu usvojilo izvješće Povjerenstva. Ta se presuda temelji na odluci GV Mostara“, istaknula je zamjenica v.d pravobraniteljice.

No, presuda je pravomoćna, i izvršna, Grad je dužan milijune, a revizija tek tračak nade za koji se Grad ne može uhvatiti.

HDZ-ov Marko Novak uputio je kritike čelniku GV Salemu Mariću.

„Prije svega kritika predsjedniče vama i stručnoj službi Grada Mostara, koja nije vijećnicima dostavila informaciju da imamo te predmete pred sobom i možemo pogledati što nas zanima. Dobili smo ovakvo izvješće. Malte-ne mislio sam reći isto sve što je rekao gospodin Zalihić i iskritizirati izvješće. Imamo ovaj dio samo gdje su parnice nabrojane, i još tonu nekog materijala za koji ne znamo. Mogli ste nas barem mailom obavijestiti da pogledamo materijale ako smo zainteresirani. Također me, kao i gospodina Zalihića zanimala priča oko ovoga ribogojišta i kako smo došli do iznosa od 3.2 milijuna“, kazao je Novak. Tražio je i da se decidno navede koliko Grad sredstava traži kroz postupke, a koliko se potražuje od Grada također kroz postupke.

„Nemojte nas pogrešno shvatiti, ali prilikom kreiranja proračuna stalno nam iskaču presude za koje ne znamo kao vijećnici, nego nas zateknu. Evo do jučer nitko nije znao da imamo preko tri milijuna dužni za ribogojilišta. Sad je ispalo da ćemo raditi rebalans zbog nečega što je netko propustio uraditi. Kakva je sada kaznena odgovornost onoga tko je propustio ovo riješiti na vrijeme. Mi ćemo samo konstatirati da je netko zeznuo i mi smo dužni platiti 3.2 milijuna. Hajde mi recite tko je zeznuo da znamo. Mi kao građani skupo plaćamo tuđe greške. Pomozite nam da znamo tko je odgovoran za ovakvo stanje. Dalje, zanima me što je po pitanju gradske imovine uradilo Pravobraniteljstvo. Pitali smo ovdje bar 10 puta o gradskoj imovini“, kazao je Novak. (hercegovina.info)

Hercegovačko-neretvanski kanton već duže nema komesara. Dosadašnjeg nelegalnog Lasića pratile su afere, a ipak odlazi teži za 52.348,03 KM

Riječ volonter u svim rječnicima označava osobu koja besplatno i dobrovoljno obavlja neki posao. “Junak” ove priče, bivši komesar policije HNK-a Ilija Lasić, koji je svojevremeno tvrdio da volontira u policiji, sada je u poziciji da svoje volontiranje naplati u iznosu od 52.348,03 KM.

Lasić je, podsjetimo, tužio Kanton jer je odlukom ministra finansija HNK-a Adnana Faladžića ostao bez primanja od avgusta 2017. do septembra 2018. godine, a na osnovu presude Kantonalnog suda u Mostaru da je na poziciju komesara nezakonito imenovan.

NEMA ODGOVORNOSTI

Kako ta presuda nije provedena, odnosno Lasić zahvaljujući podršci HDZ-a BiH nije razriješen, on je dolazio na posao i radio bez plate. Sada je Kantonalni sud donio pravosnažnu presudu u njegovu korist.
Advokat Nermin Vila smatra da je greška na onima koji nisu insistirali na izvršavanju prethodne presude. Pri tome naglašava činjenicu da je neizvršavanje sudskih presuda krivično djelo, te da je presuda da se Lasiću isplate plaće donesena jer mu je neko omogućio da radi.

 Zakazali su oni koji su trebali provesti presudu i vidljiv je javašluk u pristupanju pravobranilaštva i institucija koje zastupaju Vladu u tim predmetima. Trebalo je vidjeti na koji način provesti to da neko ne vrši faktički rad. Ako mu na bilo koji način omogućite faktički rad, kada dođe do pravosnažne presude, onda se po njoj samo može postupati. Ali, najveći problem je što niko ne odgovara za takve propuste ako oni postoje, od tužilaštva do pravobranilaštva, kaže Vila za Oslobođenje.
Cijela priča o nezakonitom imenovanju komesara počela je davne 2014, kada je odlukom Nezavisnog odbora Lasić imenovan na tu poziciju. Sama odluka sporna je zbog činjenice da Nezavisni odbor ne može imenovati kandidate već ih predlaže Vladi na usvajanje.

Presudom Kantonalnog suda traženo je da se Lasić razriješi i da se Neovisni odbor raspusti. Kako je spomenutom odboru već istekao mandat, Lasić je nastavio obnašati svoju dužnost do kraja septembra 2018, jer ga praktično niko nije razriješio.
Ovu višegodišnju trakavicu pratila su međusobna stranačka optuživanja kako je narušen politički dogovor SDA i HDZ-a po kojem kandidati na najvažnijim funkcijama kakve su policijski komesar i ministar unutrašnjih poslova ne mogu biti iste nacionalnosti. Zašto nije provedena presuda da je Lasić nezakonito imenovan, pitali smo Damira Džebu iz mostarskog HDZ-a.
– To ne znam. Treba tačno vidjeti ko je morao provesti odluku suda. Ta pozicija je upražnjena i koliko znam Lasić je otišao u mirovinu. Neprihvatljivo je da ministar finansija u ovom slučaju samostalno bez odluke Vlade i po svom nahođenju odluči da obustavi isplatu gospodinu Lasiću, što je njemu dalo temelja da podnese tužbu i na koncu dobije presudu. Ta samovolja ministra finansija je dovela do toga da imamo oštećen županijski proračun i činjenica je da će građani HNŽ-a platiti debelo nečiju samovolju, rekao je Džeba za Oslobođenje, naglašavajući i dalje problem raznih opstrukcija i činjenicu da još nije dogovorena parlamentarna većina u HNK-u.

POLITIČKE POZICIJE

Aner Žuljević iz SDP-a kaže da se to kakva je sudska praksa i njena ujednačenost, najbolje vidi po tome što sud jednu odluku donese da je komesar nelegalan, a drugu da mu se isplate pare.
– Onda se postavlja pitanje da li je pravobranilac Kantona sa svoje strane trebao od Vrhovnog suda tražiti nekakvo usaglašavanje tih odluka koje, s jedne strane, ministru finansija kažu da legitimno može obustaviti isplatu plata nekome koga je sud proglasio nelegitimnim, a na drugoj strani ga sud dovede u poziciju da je obustavio isplatu plata i da je odgovoran za eventualne kamate koje se moraju isplatiti. Ja sam prije dvije godine ukazivao na činjenicu da će se vjerovatno ovakve stvari desiti. Toliko se politizirala policijska struktura kojom su ovladali SDA i HDZ-a da su oni postali sami sebi problem, a o odnosima u policijskim strukturama govori to što postoji značajan broj prijava jednih protiv drugih. Međuljudski odnosi su direktni rezultat političke kontaminacije, što nas je dovelo do toga da se građani sve više sami čuvaju, kaže Žuljević za Oslobođenje.
U ime Kluba SDP-a on je tražio od Tužilaštva HNK-a da pokrene službeno postupak protiv svih koji su odgovorni u sistemu i koji su bili zaduženi da imenuju Neovisni odbor.

 Dok ne budemo imali sistem u kojem će se jasno i promptno sankcionisati oni koji na političkim pozicijama ne provode zakonska rješenja sa jasnim rokovima, mi ćemo sve vrijeme imati volonterizam koji će imati posljedice po sistem i građane. Imamo veću štetu što vodimo te sudske postupke oko nelegalnog komesara a da se nismo pomakli s mrtve tačke na raspisivanju konkursa koji će dovesti legalnog komesara. Nemamo imenovan Neovisni odbor, nemamo organ koji bi trebao da raspiše konkurs za novog komesara. Nemamo ništa kako bi otpočeo proces provedbe Zakona o unutrašnjim poslovima, zaključuje Žuljević.(Oslobođenje)

U postupku po tužbi Šemsudina Mehmedovića protiv Bosne i Hercegovine, svjedoci su govorili o njegovom hapšenju i šestogodišnjoj istrazi te o posljedicama po njegovo duševno zdravlje, prenosi BIRN.

Mehmedović, zastupnik u bh. parlamentu, tužio je Bosnu i Hercegovinu zbog duševne boli izazvane hapšenjem i istragom za ratne zločine u Tešnju, koja je obustavljena 2018. godine, piše Detektor.

Svjedočeći u svoju korist, Mehmedović je rekao da je iz medija i od političkih oponenata iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) saznao da se protiv njega vodi istraga od 2012. godine, iako neke istrage datiraju još odranije.

“Bio sam izložen javnom linču, s naručenim tekstovima. Nisam vjerovao da neko na pravdi Boga može da bude linčovan. Sticao sam dojam da sam sve slabiji, neugledan, bespomoćan jer nemam pravne zaštite”, kazao je Mehmedović.

Na pitanje pravne zastupnice Ajle Vile o događajima od 19. jula 2013. godine, Mehmedović je odgovorio da ne želi da se sjeća tog dana. Ispričao je da je trebalo da da iskaz u Tužilaštvu BiH u sklopu istrage za ratne zločine protiv tadašnjeg direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Gorana Zupca, a da su to jutro u stan upali pripadnici SIPA-e. Kazao je da je bio u stanu kod kćerke, koja je bila u visokoj trudnoći i imala malo dijete.

Kada su ušli maskirani naoružani ljudi, kako je rekao, u prvom momentu nije znao da li su neki razbojnici i da li je angažovan ubica da ga spriječi da svjedoči.

Dodao je da su ga izveli iz stana, a da su dolje bila dva inspektora SIPA-e, koje je nazvao “režiserima događaja”. Kazao je da su se u ulici već bili pojavili neki mediji, kao i da je bilo prolaznika dok su ga pretresali i stavljali mu lisice.

Na pitanje zastupnice pravobranioca Fahrete Delić, Mehmedović je rekao da nije bilo fizičkog zlostavljanja od pripadnika SIPA-e, ali da su mu inspektori dobacili: “Konačno si dolijao.”

Mehmedovićeva kćerka Sanida Hajlovac prisjetila se tog dana kao veoma stresnog i traumatičnog. Kazala je da je s prozora gledala odvođenje oca i plakala. Navela je da je njen otac prvo uveden u auto, a poslije izveden i stavljane su mu lisice, kako bi mediji mogli snimiti.

Anes Hajlovac iznio je zapažanja o praćenju Mehmedovića. On je rekao da mu je Mehmedović prijatelj i kum, a da mu je on bio pratnja.

Hajlovac je kazao da mu je Mehmedović još od 2012. govorio da ga određeni ljudi prate, što je i svjedok sam zaključio. Rekao je da je, kada bi ulazili u ugostiteljske objekte u manjim mjestima, primjećivao da ulaze i neki nepoznati ljudi, kao i dva automobila koja su išla iza njih.

Prema njegovim riječima, za sve to vrijeme Mehmedović je bio dekoncentrisan, zbunjen i u strahu. Na dan hapšenja, kako je kazao, ispred zgrade neki od policijskih službenika su prokomentarisali: “Evo ga, to je taj.” Svjedok je pomislio da su to ljudi koji su ih pratili.

Vještakinja neuropsihijatrica Ljubica Todorović zaključila je da su hapšenje i šestogodišnji istražni postupak izazvali duševnu patnju kod Mehmedovića.

Ona je rekla da su ta dešavanja “jednog agilnog i uglednog čovjeka bez mrlje dovela do teške duševne patnje”. Dodala je da su se posljedice odrazile na njegovu ličnost, privatni život i društvene kontakte.

Za 14. juli zakazan je nastavak glavne rasprave, na kojem će biti uloženi materijalni dokazi i iznesene završne riječi. ( klix)