ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU

-INTEGRALNI TEKST-^1

PRVI DIO OPĆE ODREDBE

I - OSNOVNA NAČELA

1.Važenje Zakona
C lan 1.

(1) Po ovom zakonu dužni su postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i organi uprave kantona, kao i gradske i opcinske službe za upravu i drugi organi (u daljnjem tekstu: organi) kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujuci propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima gradana, pravnih lica ili drugih stranaka.

(2) Nadležna tijela kantona mogu donositi dopunska pravila upravnog postupka, koja moraju biti sukladna ovom zakonu.

(3) Po ovom zakonu dužna su postupati i poduzeca (društva), ustanove i druga pravna lica kad u obavljanju javnih ovlasti (u daljnjem tekstu: institucije koje imaju javne ovlasti) koje su im povjerene zakonom ili propisom gradskog ili opcinskog vijeca rješavaju u upravnim stvarima.

  1. Poseban postupak
C lan 2.

Pojedina pitanja postupka za odredenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim federalnim zakonom, urediti drukcije nego sto su uredena ovim zakonom, ako je to nužno za drugacije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti suprotna nacelima ovog zakona.

(^1) Integralni tekst sadrži tekst Zakona o upravnom postupku („Službeni novine Federacije BiH“, broj 2/98), koji je stupio na snagu 28.1.1998. godine i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 48/99). Integralni tekst se koristi samo za internu upotrebu i na isti se prilikom službene upotrebe ne može pozivati.

  1. Supsidijarna primjena Zakona
C lan 3.

U upravnim oblastima za koje je federalnim zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu uredena posebnim zakonom.

  1. Na c elo zakonitosti
C lan 4.

(1) Organi i institucije koje imaju javne ovlasti kada postupaju u upravnim stvarima dužni su da te stvari rješavaju na osnovu zakona i drugih propisa, kao i opcih akata institucija koje imaju javne ovlasti i koje one donose na osnovu javnih ovlasti.

(2) U upravnim stvarima u kojima je organ, odnosno institucija koja ima javne ovlasti zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlašten da rješava po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti doneseno u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje dato.

(3) Pravila postupka utvrdena odredbama ovog zakona važe i za slucajeve u kojima je organ odnosno institucija koja ima javne ovlasti, ovlašten da u upravnim stvarima rješava po slobodnoj ocjeni.

  1. Zaštita prava gra d ana i zaštita javnog interesa
C lan 5.

(1) Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti vode postupak i rješavaju, dužni su da strankama omoguce da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeci pritom racuna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih osoba niti u suprotnosti sa zakonom utvrdenim javnim interesom.

(2) Kad službena osoba koja rješava neku upravnu stvar, s obzirom na postojece cinjenicno stanje, sazna ili ocijeni da odredena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, upozorit ce je na to.

(3) Ako se na osnovu zakona strankama nalazu kakve obaveze, prema njima ce se primjenjivati one mjere predvidene propisima koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postiže cilj zakona.

  1. Na c elo efikasnosti
C lan 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa gradana, poduzeca (društava), ustanova i drugih pravnih lica, sto obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

  1. Na c elo materijalne istine
C lan 7.

U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se utvrditi sve cinjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

  1. Na c elo saslušanja stranke
C lan 8.

(1) Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogucnost da se izjasni o svim cinjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.

(2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slucajevima kad je to zakonom dopušteno.

  1. Ocjena dokaza
C lan 9.

Koje ce cinjenice uzeti kao dokazane odlucuje ovlašteno službeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

  1. Samostalnost u rješavanju
C lan 10.

(1) Organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno, u okviru ovlasti datih zakonom, drugim propisima i opcim aktima.

(2) Ovlaštena službena osoba organa nadležnog za vodenje postupka samostalno utvrduje cinjenice i okolnosti i na osnovu utvrdenih cinjenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno opce akte na konkretni slucaj.

  1. Pravo žalbe
C lan 11.

(1) Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo žalbe. Samo zakonom može se propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba nije dopuštena, i to ako se na drugi nacin osigura zaštita prava i zakonitosti.

(2) Ako nema organa uprave drugog stupnja, žalba protiv prvostepenog rješenja može se izjaviti samo kad je to zakonom predvideno. Tim zakonom odredit ce se i organ koji ce rješavati po žalbi.

(3) Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo žalbe i kad provostepeni organ nije u odredenom roku donio rješenje o njenom zahtjevu.

(4) Protiv rješenja donesenog u drugom stupnju žalba nije dopuštena.

  1. Kona c nost rješenja
C lan 12.

Rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konacno u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su stranci odredene neke obaveze, moze se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slucajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvideni.

  1. Pravomo c nost rješenja
C lan 13.

Rješenje protiv koga se ne može izjaviti zalba niti pokrenuti upravni spor (pravomocno rješenje), a kojim je stranka stekla odredena prava, odnosno kojim su stranci odredene neke obaveze, moze se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slucajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvideni.

  1. Ekonomi c nost postupka
C lan 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje ucestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrdivanje cinjenicnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

  1. Pomo c neukoj stranci
C lan 15.

Organ koji vodi postupak starat ce se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje ucestvuju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

  1. Upotreba jezika i pisma
C lan 16.

(1) Upravni postupak vodi se na bosanskom jeziku i hrvatskom jeziku, a kao sredstva komuniciranja mogu se koristiti i ostali jezici.

(2) Organ koji vodi upravni postupak osigurava ravnopravnu upotrebu bosanskog jezika i hrvatskog jezika.

(3) Ako je federalnim zakonom kao službeni jezik odreden i dodatni jezik, taj jezik ce se koristiti sukladno federalnom zakonu.

(4) Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak dužan je da joj omoguci da prati tok postupka na svom jeziku. Organ ce pouciti stranku odnosno drugog ucesnika o mogucnosti korištenja njenog jezika u postupku, a u zapisnik ce se zabilježiti da je stranka, odnosno drugi ucesnik poucen o tom pravu i njegova izjava u vezi sa datom poukom unijet ce se u zapisnik.

(5) Stranke i drugi ucesnici u postupku koji nisu državljani Federacije Bosne i Hercegovine, a ne znaju jezik na kome se vodi postupak, imaju pravo da tok postupka prate preko tumaca (prevodioca).

(6) U upravnom postupku službeno pismo je latinica.

  1. Upotreba izraza "organ"
C lan 17.

Pod organom koji vodi postupak odnosno rješava u upravnim stvarima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove, službe i institucije iz clana

  1. ovog zakona, ako ovim zakonom nije drugacije odredeno.

II - N A D L E Ž N O S T

  1. Stvarna i mjesna nadležnost
C lan 18.

(1) Stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku odreduje se po propisima kojima se ureduje odredena upravna oblast ili po propisima kojima se odreduje nadležnost pojedinih organa.

(2) Mjesna nadležnost se odreduje po federalnim propisima kojima su uredene federalne jedinice (kantoni) Federacije, kao i po propisima o teritorijalnoj podjeli opcina i po propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave, odnosno po gradskim i opcinskim propisima o organizaciji gradskih i opcinskih službi za upravu.

C lan 19.

(1) Za rješavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stvarno je nadležan federalni i kantonalni organ uprave, odnosno gradska i opcinska služba za upravu, ako zakonom ili odlukom gradskog, odnosno opcinskog vijeca nije odredena nadležnost drugog organa.

(2) Federalni organi uprave rješavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljucive nadležnosti Federacije i zajednicke nadležnosti Federacije i kantona koje su federalnim zakonom stavljene u nadležnost tih organa, osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne organe uprave, odnosno gradske i opcinske službe za upravu, kao i u upravnim stvarima iz nadleznosti kantona koje su zakonom kantona prenesene na federalne organe uprave.

(3) Kantonalni organi uprave rješavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima koje su kantonalnim zakonom stavljene u nadležnost kantonalnih organa uprave i u upravnim stvarima koje su federalnim zakonom prenesene na kantonalne organe uprave

(4) Gradske, odnosno opcinske službe za upravu rješavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima iz oblasti uprave i samouprave koje su statutom grada odnosno opcine i propisom gradskog, odnosno opcinskog vijeca stavljene u nadleznost gradskih odnosno opcinskih službi za upravu, kao i u upravnim stvarima koje su federalnim i kantonalnim zakonom prenesene u nadležnost tih službi.

(5) Ako propisima iz st. 1 do 4 ovog clana nije odredeno koji je organ uprave stvarno nadležan za rješavanje u odredenoj upravnoj stvari, a to se ne može utvrditi ni po prirodi stvari, takva stvar spada u nadležnost organa uprave koji je nadležan za poslove uprave u Federaciji odnosno kantonu, a u gradu i opcini služba koja se odredi propisom gradskog, odnosno opcinskog vijeca.

C lan 20.

(1) Nijedan organ ne može preuzeti odredenu upravnu stvar iz nadležnosti drugog organa i sam je rijesiti, osim ako je to zakonom predvideno i pod uvjetima propisanim tim zakonom.

(2) Organ nadležan za rješavanje u odredenoj upravnoj stvari može samo na osnovu izricitog zakonskog ovlaštenja prenijeti rješavanje u toj stvari na drugi organ.

(3) Stvarna i mjesna nadležnost ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka, dogovorom organa i stranaka, ni dogovorom organa, osim ako je to zakonom drukcije odredeno.

C lan 21.

(1) U okviru propisa predvidenih u clanu 18. stav 2. ovog zakona, mjesna nadležnost se odreduje:

  1. u stvarima koje se odnose na nepokretnost prema mjestu gdje se nepokretnost nalazi;
  2. u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzeca (društva), ustanove ili drugog pravnog lica prema mjestu njihovog sjedista. U stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih lica, nadležnost se odreduje prema sjedištu poslovne jedinice;
  3. u stvarima koje se odnose na vodenje radnje ili na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u odredenom mjestu - prema sjedištu radnje, odnosno prema mjestu gdje se djelatnost obavlja;
  4. u ostalim stvarima prema prebivalistu stranke. Kad ima više stranaka, nadležnost se odreduje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalište u Federaciji, nadležnost se odreduje prema mjestu njenog boravišta, a ako nema ni boravišta prema mjestu njenog posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta u Federaciji.

(2) Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti po odredbama stava 1. tac. 1 do 4. ovog clana, ona se odreduje prema mjestu gdje je nastao povod za vodenje postupka.

(3) U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov, ili u kojima je povod za vodenje postupka nastao na brodu ili u zrakoplovu, mjesna se nadležnost odreduje prema maticnoj luci broda, odnosno maticnom pristaništu zrakoplova.

(4) Odredbe ovog clana primjenjuju se ako posebnim propisima nije drugacije odredeno.

C lan 22.

(1) Ako bi prema odredbama clana 21. ovog zakona istovremeno bila mjesno nadležna dva ili više organa, nadležan je onaj organ koji je prvi pokrenuo postupak, ali se mjesno nadležni organi mogu sporazumjeti koji ce od njih voditi postupak.

(2) Svaki mjesno nadležni organ izvršit ce na svom podrucju one radnje postupka koje ne trpe odlaganje.

C lan 23.

Organ koji je pokrenuo postupak kao mjesno nadležan zadržava nadležnost i kad u toku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi bio mjesno nadležan drugi organ. Organ koji je pokrenuo postupak može ustupiti predmet organu koji je prema novim okolnostima postao mjesno nadležan, ako se time znatno olakšava postupak, narocito za stranku.

C lan 24.

(1) Svaki organ pazi po službenoj dužnosti u toku cijelog postupka na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost.

(2) Ako organ utvrdi da nije nadležan za rad po odrdenoj upravnoj stvari, postupit ce na nacin propisan u clanu 65. st. 3. i 4. ovog zakona.

(3) Ako je nenadležni organ izvršio neku radnju postupka, nadležni organ kome je stvar ustupljena cijenit ce da li ce koju od tih radnji ponoviti.

  1. Stranke sa diplomatskim imunitetom
C lan 25.

(1) Glede nadležnosti domacih organa u stvarima u kojima je stranka stranac koji uživa pravo imuniteta u Federaciji, strana država ili medunarodna organizacija, imaju u upravnom postupku položaj ureden medunarodnim pravom, odnosno medunarodnim ugovorima, priznatim od Bosne i Hercegovine i Federacije.

(2) U slucaju sumnje o postojanju i obimu prava imuniteta, objašnjenje daje organ uprave nadležan za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.

(3) Službene radnje koje se ticu osoba koje uživaju pravo imuniteta obavljaju se posredovanjem organa uprave nadležnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.

  1. Prostorno ograni c enje nadležnosti
C lan 26.

(1) Svaki organ vrši službeni rad u granicama svog podrucja.

(2) Ako postoji opasnost zbog odgadanja, a službenu radnju bi trebalo izvršiti van granica podrucja organa, organ moze izvršiti radnju i van granica svog podrucja. On je duzan da o tome odmah obavijesti organ na cijem je podrucju tu radnju poduzeo.

(3) Službene radnje u zgradama ili drugim objektima u posjedu vojnih organa obavljaju se po prethodnoj prijavi zapovjedniku zgrade, odnosno objekta i po sporazumu s njim.

(4) Službene radnje koje se obavljaju na eksteritorijalnom podrucju vrše se posredovanjem organa uprave nadležnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.

  1. Sukob nadležnosti
C lan 27.

Sukobe nadležnosti u upravnom postupku izmedu organizacionih jedinica federalnih organa uprave koje se nalaze van sjedista federalnog organa uprave, a osnovane su sa zadatkom da obavljaju odredene upravne poslove iz nadležnosti federalnog organa uprave, rješava federalni organ uprave iz cije nadležnosti obavljaju poslove te organizacione jedinice.

C lan 28.

Sukob nadležnosti u upravnom postupku na nivou Federacije rjesava:

1) izmedu federalnih organa uprave, izmedu federalnih organa uprave i federalnih ustanova, kao i izmedu federalnih ustanova Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije);

2) izmedu organa uprave dva ili vie kantona Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud Federacije);

3) izmedu institucija koje imaju javne ovlasti s podrucja dva ili više kantona, kao i sukobe nadležnosti izmedu tih institucija i federalnih organa uprave - Vrhovni sud Federacije;

4) izmedu federalnih organa uprave i federalnih ustanova i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i federalnih i kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti Vrhovni sud Federacije.

C lan 29.

Sukobe nadležnosti u upravnom postupku izmedu vlada dva ili više kantona, odnosno izmedu Vlade Federacije i vlade kantona rješava Vrhovni sud Federacije.

C lan 30.

Sukobe nadležnosti u upravnom postupku izmedu federalnih organa koji nisu predvideni u cl. 27. i 28. ovog zakona i za koje nije odredena nadležnost drugog organa ili suda rješava Vrhovni sud Federacije.

C lan 31.

Sukob nadležnosti u upravnom postupku u kantonu rješava:

1) izmedu kantonalnih organa uprave, izmedu kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i izmedu kantonalnih ustanova vlada kantona;

2) izmedu kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova najvisi sud kantona.

C lan 32.

Sukob nadležnosti u upravnom postupku u opcini rješava:

1) izmedu opcinskih sluzbi za upravu, izmedu opcinskih službi za upravu i opcinskih ustanova, kao i izmedu opcinskih ustanova opcinski nacelnik;

2) izmedu opcinskih službi za upravu dvije ili više opcina najvisi sud kantona;

3) izmedu institucija koje imaju javne ovlasti s podrucja dvije ili više opcina, kao i sukobe nadležnosti izmedu tih institucija i opcinskih službi za upravu najvisi sud kantona;

4) izmedu opcinskih nacelnika dvije ili više opcina, odnosno izmedu opcinskog nacelnika i vlade kantona najvisi sud kantona.

C lan 33.

Sukob nadležnosti u upravnom postupku u gradu rješava:

1) izmedu gradskih sluzbi za upravu, izmedu gradskih službi za upravu i gradskih ustanova, kao i izmedu gradskih ustanova – gradonacelnik

2) izmedu gradskih sluzbi za upravu i opcinskih službi za upravu - najviši sud kantona;

3) izmedu gradskih institucija koje imaju javne ovlasti, kao i sukobe nadležnosti izmedu tih institucija i gradskih službi za upravu i gradskih ustanova - najviši sud kantona.

C lan 34.

(1) Kada se dva organa izjasne kao nadležni ili kao nenadležni za rješavanje u istoj upravnoj stvari, prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti podnosi organ koji je posljednji odlucivao o svojoj nadležnosti, a može ga podnijeti i stranka.

(2) Organ koji rješava sukob nadležnosti istovremeno ce poništiti rješenje koje je u upravnoj stvari donio nenadležni organ, odnosno ponistit ce zakljucak kojim se nadležni organ izjasnio kao nenadležan i dostavit ce spise predmeta nadlezžnom organu.

(3) Protiv rješenja kojim se odlucuje o sukobu nadležnosti stranka ne može izjaviti posebnu žalbu ni voditi poseban upravni spor.

(4) Odredbe clana 22. stav 2. ovog zakona shodno se primjenjuju i u slucaju sukoba nadležnosti.

C lan 35.

(1) Ako organ u sukobu smatra da mu je rješenjem kojim je odluceno o sukobu nadležnosti povrijedeno neko pravo, može na to rješenje izjaviti žalbu. Ako je o sukobu nadležnosti riješio nadležnii sud, žalba nije dopuštena.

(2) Ako organ nadležan za rješavanje po žalbi iz stava 1. ovog clana utvrdi da rješenje o sukobu nije zasnovano na propisima, raspravit ce odnose koji su usljed toga nastali izmedu organa koji se žalio i organa koji je rješenjem o sukobu nadležnosti oglašen za nadležnog, vodeci racuna o pravima koja po odgovarajucim propisima pripadaju organu koji se žalio. Rješenje doneseno po žalbi smatra se prvostepenim rješenjem o odnosima koji se njime rješavaju.

(3) Žalbu u vezi sa stavom 1. ovog clana i rješenje doneseno u vezi s žalbom nemaju uticaja na upravni postupak u konkretnom predmetu, jer tu upravnu stvar rješava organ koji je odreden kao nadležan rješenjem donesenim o sukobu nadležnosti.

  1. Službena osoba ovlaštena za vo d enje postupka i za rješavanje
C lan 36.

(1) U upravnoj stvari za cije je rješavanje nadležan organ uprave rješenje u upravnom postupku donosi rukovodilac tog organa, ako propisima o organizaciji tog organa ili drugim posebnim propisima nije drukcije odredeno.

(2) Rukovodilac organa uprave može ovlastiti drugu službenu osobu istog organa da rješava u upravnim stvarima iz odredene vrste upravnih poslova ili drugu strucnu službenu osobu za vodenje postupka odnosno preduzimanje radnje u postupku prije donošenja rješenja.

(3) O ovlaštenju službenih osoba iz stava 2. ovog clana, rukovodilac organa uprave dužan je donijeti posebno rješenje, koje sadrži licne podatke službenih osoba i obim njihovih ovlaštenja za rješavanje u upravnim stvarima ( da rješava upravne stvari ili da vodi upravni postupak ili i jedno i drugo ).

(4) Ovlaštenje za rješavanje obuhvata i vodenje postupka koji prethodi rješavanju.

C lan 37.

Ako je za rješavanje u upravoj stvari nadležna Vlada Federacije ili vlada kantona, postupak vodi i priprema prijedlog rješenja ovlaštena osoba ili tijelo koje svojim aktom odrede te vlade, ako posebnim propisima nije drugacije odredeno.

C lan 38.

Ako je za rješavanje u upravnoj stvari nadležan dom Parlamenta Federacije ili zakonodavno tijelo kantona odnosno gradsko ili opcinsko vijece, postupak vodi i priprema prijedlog rješenja ovlaštena osoba ili komisija ili drugo tijelo koje svojim aktom odrede ti organi, ako zakonom odnosno drugim propisom nije drukcije odredeno.

C lan 39.

U upravnim stvarima u kojima rješava institucija koja ima javne ovlasti rješenje donosi rukovodilac institucije, ako zakonom ili drugim propisom nije drukcije odredeno. Rukovodilac može ovlastiti drugu službenu osobu institucije da poduzima radnje u postupku do donošenja rješenja ili da rješava u upravnim stvarima iz nadležnosti te institucije, o cemu se donosi posebno rješenje, koje sadrzi licne podatke službenih osoba i obime ovlaštenja za rješavanje u upravnim stvarima.

  1. Pravna pomo c
C lan 40.

(1) Za izvršenje pojedinih radnji u postupku koje se imaju poduzeti izvan podrucja nadležnog organa ovaj ce organ zamoliti organ uprave na cijem se podrucju radnja ima poduzeti da izvrši te radnje.

(2) Organ nadležan za rješavanje u upravnoj stvari može, radi lakšeg i bržeg obavljanja radnje ili izbjegavanja nepotrebnih troškova, zamoliti drugi odgovarajuci organ ovlašten za poduzimanje takve radnje da izvrši pojedinu radnju u postupku.

C lan 41.

(1) Organi, kao i institucije koje imaju javne ovlasti za rjesavanje u upravnim stvarima, duzni su jedni drugima ukazivati pravnu pomoc u upravnom postupku. Ova se pomoc trazi posebnom molbom.

(2) Zamoljeni organi, odnosno institucije iz stava 1. ovog clana, dužni su postupati po molbi u granicama svog podrucja i djelokruga, bez odgadanja, a najkasnije u roku od 10 dana od dana prijema molbe

(3) Pravna pomoc za izvršenje pojedinih radnji u postupku može se tražiti od sudova samo u okviru posebnih propisa. Izuzetno, organ odnosno institucija koja ima javne

ovlasti za rješavanje u upravnim stvarima mogu tražiti od sudova da im dostave spise koji su potrebni za vodenje upravnog postupka. Sudovi su dužni postupiti po takvom traženju ako se time ne ometa sam sudski postupak. Sud može odrediti rok u kom mu se spisi moraju vratiti.

(4) Za pravnu pomoc u odnosu sa inozemnim organima vaze odredbe medunarodnih ugovora, a ako ovih ugovora nema, primjenjuje se nacelo reciprociteta. Ako postoji sumnja o postojanju reciprociteta, objašnjenje o tom pitanju zatražit ce se od organa uprave nadležnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.

(5) Domaci organi ukazuju pravnu pomoc inozemnim organima na nacin predviden u domacem zakonu. Organ ce uskratiti pravnu pomoc ako se traži radnja koja je protivna domacem zakonu. Radnja koja je predmet molbe inozemnog organa može se izvršiti i na nacin koji zahtijeva inozemni organ, ako takav postupak nije protivan domacem zakonu.

(6) Ako medunarodnim ugovorima nije predvidena mogucnost neposrednog kontakta sa inozemnim organima, domaci organi kontaktiraju sa inozemnim organima preko organa uprave nadležnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.

  1. Izuze c e
C lan 42.

Službena osoba koja je ovlaštena da rješava ili da obavlja pojedine radnje u postupku izuzet ce se od rada u predmetu:

1) ako je u predmetu u kome se vodi postupak: stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok, vještak, punomocnik ili zakonski zastupnik stranke;

2) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomocnikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobocnoj liniji do cetvrtog stupnja zakljucno, bracni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zakljucno, pa i onda kad je brak prestao;

3) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomocnikom stranke u odnosu staraoca, usvojioca, usvojenika ili hranioca;

4) ako je u prvostepenom postupku ucestvovalo u vodenju postupka ili u donošenju rješenja.

C lan 43.

Službena osoba koja je ovlaštena da rješava u odredenoj upravnoj stvari ili da obavi neku radnju u postupku, cim sazna da postoji koji od razloga za izuzece iz clana 42. ovog zakona, dužna je da prekine svaki daljnji rad na predmetu i da o tome obavijesti organ nadležan za rješavanje o izuzecu ( clan 45). Ako službena osoba smatra da postoje druge

okolnosti koje opravdavaju njeno izuzeže, obavijestit ce o tome taj organ ne prekidajuci rad.

C lan 44.

(1) Stranka može zahtijevati izuzece službene osobe iz razloga navedenih u clanu 42. ovog zakona, a i kad postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njenu nepristrasnost. U svom zahtjevu stranka mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od razloga za izuzece.

(2) Službena osoba za koju je stranka zahtijevala izuzece iz nekog od razloga navedenog u clanu 42. ovog zakona ne može, sve do donošenja zakljucka o ovom zahtjevu, obavljati nikakve radnje u postupku, osim onih koje ne trpe odgadanje.

C lan 45.

(1) O izuzecu službene osobe u federalnom organu uprave i federalne ustanove, odnosno u kantonalnom organu uprave i kantonalnoj ustanovi odlucuje rukovodilac koji rukovodi tim organom odnosno ustanovom.

(2) O izuzecu službene osobe u gradskoj, odnosno opcinskoj službi za upravu odlucuje gradonacelnik, odnosno opcinski nacelnik.

(3) O izuzecu službene osobe organa koji se nalazi u sastavu organa uprave odlucuje rukovodilac organa koji se nalazi u sastavu organa uprave.

(4) O izuzecu rukovodioca iz stava 1. ovog clana odlucuje Vlada Federacije odnosno vlada kantona, a o izuzecu rukovodioca organa koji se nalazi u sastavu drugog organa uprave odlucuje rukovodilac organa u cijem se sastavu nalazi taj organ.

(5) O izuzecu gradonacelnika odnosno opcinskog nacelnika odlucuje gradsko odnosno opcinsko vijece.

(6) O izuzecu službene osobe institucije koja ima javne ovlasti odlucuje rukovodilac te institucije, a o izuzecu rukovodioca te institucije odlucuje organ utvrden statutom ili drugim opcim aktom institucije, ako zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona ili drugim posebnim propisom nije drukcije odredeno.

(7) Odredbe ovog zakona o izuzecu službenih osoba shodno se primjenjuju i na izuzece službenih osoba iz cl. 37. i 38. ovog zakona. O izuzecu tih osoba odlucuju odgovarajuca vlada odnosno dom.

(8) O izuzecu se odlucuje zakljuckom.

C lan 46.

(1) U zakljucku o izuzecu odredit ce se službena osoba koja ce rješavati, odnosno obavljati pojedine radnje u postupku u vezi s predmetom u kome je izuzece odredeno.

(2) Protiv zakljucka kojim se odreduje izuzece nije dopuštena žalba.

C lan 47.

(1) Odredbe clana 45. ovog zakona o izuzecu službenih osoba shodno se primjenjuju i na izuzece zapisnicara.

(2) Zakljucak o izuzecu zapisnicara donosi službena osoba koja je ovlaštena da vodi postupak.

III - STRANKA I NJENO ZASTUPANJE
  1. Stranka
C lan 48.

Stranka je osoba po cijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da ucestvuje u postupku.

C lan 49.

(1) Stranka u upravnom postupku može biti svako fizicko i pravno lice.

(2) Organi uprave i drugi organ i poslovna jedinica poduzeca (društva), naselje, grupa osoba i dr. koji nemaju svojstvo pravnog lica, mogu biti stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješava u upravnom postupku.

(3) Stranka može biti i sindikalna organizacija ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes službenika i namještenika u organima uprave, kao i radnika u poduzecu (društvu), ustanovi ili u drugom pravnom licu.

(4) Ombudsmen može, ako nade da ima temelja prisustvovati upravnom postupku radi ostvarivanja svojih funkcija u zaštiti ljudskog dostojanstva, prava i sloboda gradanina zajamcenih ustavom i instrumentima navedenim u Aneksu Ustava federacije. Ombusmen može prisustvovati u upravnom postupku do donošenja pravomocnog upravnog akta i u postupcima vanrednih pravnih lijekova.

U toku postupka iz stava 4. ovog clana, Ombudsmen može pregledati sva službena dokumenta koja se odnose na upravne spise i zahtijevati suradnju službene osobe ovlašcene za rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku i drugih službenih osoba, a

posebno u pribavljanju potrebnih inforamcija, dokumenata i spisa koji se odnose na upravnu stvar koja je predmet upravnog postupka.

C lan 50.

(1) Poduzece (društvo), ustanova i drugo pravno lice, društvena organizacija i udruženje gradana koji prema svom opcem aktu imaju zadatak da štite odredena prava i interese svojih clanova, mogu, po pristanku svog clana, u njegovo ime da stave zahtjev koji se odnosi na takva prava i interese, kao i da stupe u vec pokrenuti postupak sa svim pravima stranke.

(2) Pravno lice iz stava 1. ovog clana, može da zastupa svog radnika u upravnom postupku na njegov zahtjev, ako je to predvideno opcim aktom toga pravng lica.

C lan 51.

(1) Ako su tužitelj, pravobranitelj i drugi organi vlasti zakonom ovlašteni da u upravnom postupku zastupaju javne interese, oni imaju u granicama svojih ovlaštenja, prava i dužnosti stranke.

(2) Organi iz stava 1. ovog clana ne mogu u upravnom postupku imati šira ovlaštenja nego što ih imaju stranke, ako zakonom nije drukcije odredeno.

  1. Procesna sposobnost i zakonski zastupnik
C lan 52.

(1) Fizicka osoba koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (procesna sposobnost).

(2) Za procesno nesposobnu fizicku osobu radnje u postupku obavlja njegov zakonski zastupnik. Zakonski zastupnik se odreduje na osnovu zakona ili aktom nadležnog organa donesenog na osnovu zakona.

(3) Pravno lice obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika odnosno zakonskog zastupnika. Predstavnik, odnosno zakonski zastupnik pravnog lica odreduje se njegovim opcim aktom, ako nije odreden zakonom ili aktom nadležnog organa donesenog na osnovu zakona.

(4) Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom odredenog predstavnika, poslovna jedinica poduzeca (društva) preko osobe koja rukovodi radom poslovne jedinice, a naselje, odnosno grupa osoba koje nemaju svojstvo pravnog lica preko osobe koju oni odrede, ako posebnim propisima nije drugacije odredeno.

(5) Kad organ koji vodi postupak ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit ce o tome organ starateljstva.

C lan 53.

(1) U toku cijelog postupka organ ce po službenoj dužnosti paziti da li osoba koja se pojavljuje kao stranka moze biti stranka u postupku i da li stranku zastupa njen zakonski zastupnik, odnosno predstavnik.

(2) Ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se može obustaviti ili nastaviti, zavisno od prirode upravne stvari koja je predmet postupka. Ako prema prirodi stvari postupak ne može da se nastavi, organ ce obustaviti postupak zakljuckom protiv kojeg je dopuštena posebna žalba.

  1. Privremeni zastupnik
C lan 54.

(1) Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja ima poduzeti protiv osobe cije je boravište nepoznato, a koja nema punomocnika, organ koji vodi postupak postavit ce takvoj stranci privremenog zastupnika, ako to traži hitnost predmeta, a postupak se mora provesti. Organ koji vodi postupak odmah ce izvijestiti o tome organ starateljstva, a ako je privremeni zastupnik postavljen osobi cije je boravište nepoznato, objavit ce svoj zakljucak na oglasnoj tabli ili na drugi uobicajeni nacin.

(2) Ako poduzece (društvo), ustanova ili drugo pravno lice nema zakonskog zastupnika, predstavnika ni punomocnika, organ koji vodi postupak, pod uvjetima iz stava 1. ovog clana, postavit ce takvoj stranci privremenog zastupnika, po pravilu, iz reda osoba iz pravnog lica i o tome ce, bez odgadanja, obavijestiti to pravno lice.

(3) Na nacin predviden u odredbama st. 1. i 2. ovog clana, postavit ce se privremeni zastupnik i kad se ima izvršiti radnja koja se ne može odgoditi a stranku, odnosno njenog punomocnika ili zastupnika nije moguce pravovremeno pozvati. O tome ce se stranka, punomocnik ili zastupnik odmah obavijestiti.

(4) Postavljena osoba je dužna primiti se zastupanja, a zastupanje može odbiti samo iz razloga koji su predvideni posebnim propisima. Privremeni zastupnik ucestvuje samo u postupku za koji je izricito postavljen, i to dok se ne pojavi zakonski zastupnik ili predstavnik, odnosno sama stranka ili njen punomocnik.

  1. Zajedni c ki predstavnik
C lan 55.

(1) Dvije ili vise stranaka mogu, ako posebnim propisom nije drugacije odredeno, u istom predmetu istupati zajednicki. One su u takvom slucaju dužne naznaciti ko ce od njih istupati kao njihov zajednicki predstavnik, ili postaviti zajednickog punomocnika.

(2) Organ koji vodi postupak, može ako to ne zabranjuje poseban propis, odrediti strankama koje u postupku ucestvuju s istovjetnim zahtjevima da u odredenom roku naznace ko ce ih izmedu njih predstavljati, ili da postave zajednickog punomocnika o cemu se donosi zakljucak. Ako stranke po takvom zakljucku ne postupe, može to odrediti sam organ koji vodi postupak, u kom slucaju zajednicki predstavnik, odnosno punomocnik zadržava to svojstvo sve dok stranke ne postave drugog. Protiv takvog zakljucka stranke imaju pravo posebne žalbe, ali žalba ne odgada izvršenje zakljucka.

(3) I u slucaju odredivanja zajednickog predstavnika, odnosno punomocnika, svaka stranka zadržava pravo da istupa kao stranka u postupku, da daje izjave, da samostalno izjavljuje žalbe i koristi druga pravna sredstva.

  1. Punomo c nik
C lan 56.

(1) Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik može odrediti punomocnika koji ce je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave.

(2) Radnje u postupku koje punomocnik poduzima u granicama punomoci imaju isto pravno djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka.

(3) I pored punomocnika, sama stranka može davati izjave, a ove izjave se mogu od stranke i neposredno tražiti.

(4) Stranka koja je prisutna kad njen punomocnik daje usmenu izjavu može neposredno poslije date izjave izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomocnika. Ako u pismenim ili usmenim izjavama koje se ticu cinjenica postoji nesuglasnost izmedu izjava stranke i njenog punomocnika, organ koji vodi postupak cijenit ce obje izjave u smislu clana 9. ovog zakona.

C lan 57.

(1) Punomocnik može biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi nadripisarstvom.

(2) Ako se kao punomocnik pojavi osoba koja se bavi nadripisarstvom, organ ce takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje, o cemu se donosi zakljucak i o tome ce odmah obavijestiti stranku.

(3) Protiv zakljucka o uskracivanju zastupanja može se izjaviti posebna žalba, koja ne odgada izvršenje zakljucka.

C lan 58.

(1) Punomoc se može dati pismeno, ili usmeno u zapisnik koji sacinjava službena osoba organa koji vodi postupak.

(2) Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpiše stavit ce na pismenu punomoc umjesto potpisa otisak prsta. Ako se punomoc izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je i prisustvo dvojice svjedoka, koji ce se potpisati na punomoc.

(3) Iznimno, službena osoba koja vodi postupak ili obavlja pojedine radnje u postupku može dopustiti da u ime stranke, kao njen punomocnik, izvrši odredenu radnju osoba koja nije podnijela punomoc (clan porodice i dr.), ali ce istovremeno narediti toj osobi da naknadno u odredenom roku podnese odgovarajucu punomoc za tu radnju.

C lan 59.

(1) Ako je punomoc data u obliku privatne isprave, pa se posumnja u njenu istinitost, može se narediti da se podnese ovjerena punomoc.

(2) Pravilnost punomoci ispituje se po službenoj dužnosti, a nedostaci pismene punomoci uklanjaju se shodno odredbi clana 67. ovog zakona, pri cemu službena osoba koja vodi postupak može dopustiti punomocniku s neurednom punomoci da izvrši hitne radnje u postupku.

C lan 60.

(1) Za sadržaj i obim punomoci mjerodavne su odredbe punomoci. Punomoc se može dati za cio postupak ili samo za pojedine radnje, a može se i vremenski ograniciti.

(2) Punomoc ne prestaje smrcu stranke, gubitkom njene procesne sposobnosti ili promjenom njenog zakonskog zastupnika, ali pravni sljedbenik stranke, odnosno njen novi zakonski zastupnik može opozvati raniju punomoc.

(3) Na pitanja u vezi s punomoci koja nisu uredena odredbama ovog zakona shodno ce se primjenjivati odgovarajuce odredbe zakona kojim je ureden parnicni postupak.

C lan 61.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na stranke vaze shodno i za njihove zakonske zastupnike, punomocnike, privremene zastupnike i zajednicke predstavnike.

C lan 62.

(1) Stranci ce se dozvoliti da u stvarima za koje se trazi strucno poznavanje pitanja u vezi s predmetom postupka dovede strucnu osobu koja ce joj davati obavještenja i savjete (strucni pomagac). Ova osoba ne zastupa stranku.

(2) Stranka ne može dovesti kao strucnog pomagaca osobu koja nije poslovno sposobna ili koja se bavi nadripisarstvom.

IV - KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA
  1. Podnesci
C lan 63.

(1) Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, žalbe, prigovori i druga priopcenja kojima se pojedinci ili pravna lica obracaju organima.

(2) Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili šalju poštom pismeno, ili se usmeno priopcavaju na zapisnik kod organa, a mogu se, ako nije drugacije propisano, izjavljivati i faksom ili telegrafski. Kratka i hitna priopcenja mogu se davati i telefonski, ako je to po prirodi stvari moguce.

C lan 64.

Podnesak se predaje organu nadležnom za prijem podneska, a može se predati svakog radnog dana u toku radnog vremena. Za usmene podneske koji nisu vezani s rokom ili inace nisu neodložni može se odrediti da se predaju samo u odredene sate u toku radnog vremena. Vrijeme za predaju ovakvih podnesaka objavljuje svaki organ u svojim prostorijama na vidnom mjestu.

C lan 65.

(1) Organ koji je nadležan za prijem podneska, odnosno usmenog priopcenja, dužan je primiti podnesak koji mu se predaje, odnosno uzeti na zapisnik usmeno priopcenje.

(2) Službena osoba koja primi podnesak dužna je, po službenoj dužnosti ili na usmeno traženje podnositelja, dati potvrdu o prijemu podneska. Za ovu potvrdu ne placa se taksa.

(3) Ako organ nije nadlezan za prijem pismenog podneska, odnosno priopcenja na zapisnik, sluzbena osoba ovog organa ce upozoriti na to podnosioca i uputiti ga organu nadležnom za prijem. Ako podnosilac i pored toga zahtijeva da se njegov podnesak odnosno priopcenje na zapisnik primi, službena osoba je dužna primiti takav podnesak, odnosno usmeno priopcenje. Ako organ utvrdi da nije nadlezan za rad po takvom podnesku, donijet ce zakljucak kojim ce odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i zakljucak odmah dostaviti stranci.

(4) Kad organ poštom dobije podnesak za ciji prijem nije nadležan, a poznato mu je koji je organ nadležan za prijem, poslat ce podnesak bez odgadanja nadležnom organu, odnosno sudu i o tome ce obavijestiti stranku. Ako organ koji je dobio podnesak ne može da utvrdi koji je organ nadležan za rad po podnesku, donijet ce bez odlaganja zakljucak kojim ce odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i zakljucak odmah dostaviti stranci.

(5) Protiv zakljucka donesenog po st. 3. i 4. ovog clana dopuštena je posebna žalba.

(6) Ako organ poštom dobije tužbu za pokretanje upravnog spora, tužbu ce bez odgadanja dostaviti nadležnom sudu, o cemu ce pismeno obavijestiti podnosioca tužbe.

C lan 66.

(1) Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se u vezi s njim moglo postupiti. Podnesak narocito treba da sadrži: oznacenje organa kome se upucuje, predmet na koji se odnosi zahtjev, odnosno prijedlog, ko je zastupnik ili punomocnik ako ga ima i ime i prezime i boravište (adresu) podnosioca, odnosno zastupnika ili punomocnika.

(2) Podnosilac je dužan svojerucno potpisati podnesak. Izuzetno, podnesak može umjesto podnosioca potpisati njegov bracni drug, jedan od njegovih roditelja, sin ili kci, ili advokat koji je po ovlaštenju stranke sastavio podnesak. Osoba koja je potpisala podnesak za podnosioca dužna je da na podnesku potpiše svoje ime i stavi svoju adresu.

(3) Ako je podnosilac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, potpisat ce ga druga pismena osoba, koja ce potpisati i svoje ime i adresu.

C lan 67.

(1) Ako podnesak sadrži neki formalni nedostatak koji sprecava postupanje po podnesku, ili je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, ne može se samo zbog toga odbaciti. Organ koji je primio takav podnesak dužan je uciniti one radnje koje ce osigurati da se nedostaci otklone i odredit ce podnosiocu rok u kome je dužan da to ucini. Ovo se može saopciti podnosiocu pismeno, faksom ili telefonski, a i usmeno, ako se podnosilac zatekne kod organa koji ovo saopcava. O ucinjenom saopcenju organ ce sastaviti službenu zabilješku u spisu.

(2) Ako podnosilac otkloni nedostatke u odredenom roku, smatrat ce se da je podnesak bio od pocetka uredan. Ako podnosilac ne otkloni nedostatke u odredenom roku, pa se usljed toga ne može u vezi sa podneskom postupati, smatrat ce se da podnesak nije ni podnesen. O tome ce organ donijeti zakljucak protiv koga se može izjaviti posebna žalba. Na ovu posljedicu podnosilac ce se narocito upozoriti u pozivu za ispravku podneska.

(3) Kad je podnesak poslan faksom, telegrafski ili je primljeno telefonsko priopcenje, pa se posumnja da podnesak nije podnijela osoba cije je ime oznaceno na telegrafskom ili faks podnesku, odnosno da ne potice od osobe koja je pri telefonskom priopcenju kazala svoje ime, nadležni organ ce povesti postupak za utvrdivanje ovih cinjenica, pa ako se nedostaci ne otklone, postupit ce na nacin propisan u stavu 2. ovog clana.

C lan 68

Ako podnesak sadrži više zahtjeva koji se moraju rješavati odvojeno, organ koji primi podnesak uzet ce u rješavanje zahtjeve za cije je rješavanje nadležan, a sa ostalim zahtjevima postupit ce u smislu clana 65. stava 4. ovog zakona.

  1. Pozivanje
C lan 69.

(1) Organ koji vodi postupak ovlašten je da poziva osobu cije je prisustvo u postupku potrebno a koje boravi na njegovom podrucju. Po pravilu, pozivanje se ne može vršiti radi dostavljanja pismenih otpravki, rješenja i zakljucaka, ili radi saopcenja koja se mogu izvrsiti poštom i na drugi nacin pogodniji za osobu kojoj se saopcenje ima uciniti.

(2) Izuzetno, na usmenu raspravu može biti pozvana osoba koja boravi van podrucja organa koji vodi postupak, ako se time postupak ubrzava ili olakšava, a dolazak ne prouzrokuje vece troškove ili vece gubljenje vremena za pozvanog.

(3) Pozivanje se vrši pismenim putem, ako posebnim propisima nije predviden drugi nacin pozivanja.

C lan 70.

(1) U pismenom pozivu naznacit ce se: naziv organa koji poziva, ime i prezime i adresa osobe koja se poziva, mjesto, dan, a kad je to moguce i sat dolaska pozvanog, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu (kao stranka, svjedok, vještak itd.), a zatim i koja pomocna i dokazna sredstva pozvani treba da ponese. U pozivu se mora navesti da li je pozvana osoba duzna da dode licno ili može poslati punomocnika koji ce je zastupati, a zatim ce se upozoriti da je u slucaju sprijecenosti da se odazove pozivu dužna da izvijesti organ koji je izdao poziv. Pozvani ce se isto tako upozoriti da može biti priveden ako se iz neopravdanih razloga ne odazove pozivu, ili ne izvijesti da je sprijecen da dode, odnosno da može biti novcano kažnjen.

(2) U pozivu na usmenu raspravu stranka se može pozvati da podnese pismene i druge dokaze, a može se upozoriti i da može povesti svjedoke na koje se namjerava pozvati.

(3) Kad to dopusta priroda stvari, može se ostaviti na volju pozvanoj osobi da umjesto licnog dolaska preda, do odredenog dana, potrebnu pismenu izjavu.

C lan 71.

(1) Pri pozivanju organ ce voditi racuna da se osoba cije je prisustvo potrebno pozove da dode u vrijeme koje ce najmanje ometati pozvanog u obavljanju njegovog redovnog posla.

(2) Niko ne može biti pozvan da dode u toku noci. Pozivanje za dolazak nocu može se izvršiti samo izuzetno, ako je to predvideno posebnim propisima i ako se radi o izvršenju hitnih i neodgodivih mjera, koje u pozivu moraju biti navedene, kao i propis na osnovu kojeg se vrši to pozivanje.

C lan 72.

(1) Pozvana osoba dužna je da se odazove pozivu.

(2) Ako je pozvana osoba zbog bolesti ili kog drugog opravdanog razloga sprijecena da dode, dužna je odmah po prijemu poziva o tome izvijesititi organ koji je izdao poziv, a ako je razlog sprijecenosti nastao kasnije, onda odmah poslije saznanja tog razloga.

(3) Ako se osoba kojoj je poziv licno dostavljen (clan 83.) ne odazove pozivu, a izostanak ne opravda, moze biti privedena, ako je njeno prisustvo potrebno, a pored toga i kažnjena novcanom kaznom do 50 DM. Ove ce se mjere primijeniti samo ako je u pozivu bilo naznaceno da ce se te mjere primijeniti. Ako su zbog neopravdanog izostanka pozvane osobe nastali troškovi u postupku, može se odrediti da te troškove snosi osoba koja je izostala. Zakljucak o privodenju, o izricanju kazne ili o placanju troškova donosi službeno lice koje vodi postupak u suglasnosti sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje stvari, a kod zamoljenog organa u suglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje u slicnim stvarima. Protiv ovog zakljucka dopuštena je posebna žalba.

(4) Ako se pozivu nije odazvala vojna osoba ili službenik policije, organ ce se obratiti nadležnoj vojnoj komandi odnosno organu policije te osobe sa zahtjevom da se ona dovede, a može ga i kazniti po stavu 3. ovog clana, odnosno odrediti da snosi troškove.

  1. Zapisnik
C lan 73.

(1) O usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u postupku, kao i o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trecih osoba u postupku, sastavlja se zapisnik.

(2) O manje važnim radnjama i izjavama stranaka i trecih osoba koje bitno ne uticu na rješenje stvari, o upravljanju toka postupka, o saopcenjima, službenim opažanjima, usmenim uputstvima i nalozima, kao i okolnostima koje se ticu samo unutrašnjeg rada organa kod koga se vodi postupak, nece se, po pravilu, sastavljati zapisnik vec ce se u samom spisu sastaviti službena zabilješka, koju potpisuje službena osoba koja ju je sastavila, uz oznaku datuma. Ne mora se sastavljati zapisnik ni o onim usmenim zahtjevima stranke o kojima se odlucuje po skracenom postupku, a kojima se udovoljava.

C lan 74.

(1) U zapisnik se unosi: naziv organa koji obavlja radnju, broj i datum, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja i predmet u kome se ona obavlja, imena službenih osoba, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika ili punomocnika i drugih osoba koje su prisutne izvodenju radnje.

(2) Zapisnik treba da sadrži tacno i kratko tok i sadržaj u postupku izvršene radnje i datih izjava i da se te radnje i izjave ogranice na ono što se tice same stvari koja je predmet postupka. U zapisniku se navode sve isprave koje su u bilo koju svrhu upotrijebljene pri izvodenju radnje, a, prema potrebi, ove se isprave prilazu zapisniku.

(3) Izjave stranaka, svjedoka, vještaka i drugih osoba koje ucestvuju u postupku, a koje su znacajne za donošenje rješenja, upisuju se u zapisnik što tacnije, a prema potrebi i njihovim rijecima. U zapisnik se upisuju i svi zakljucci koji se u toku radnje donesu.

(4) Ako se koje saslušanje obavlja preko tumaca (prevoditelja), oznacit ce se na kom je jeziku saslušani govorio i tko je bio tumac (prevoditelj).

(5) Zapisnik se vodi u toku obavljanja službene radnje. Ako se radnja ne može istog dana završiti, unijet ce se svakog dana posebno u isti zapisnik ono sto je tog dana uradeno i to ce se potpisati.

(6) Ako se radnja o kojoj se vodi zapisnik nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku ce se naznaciti da je bilo prekida.

(7) Ako su u toku radnje izradeni ili pribavljeni planovi, skice, crteži, fotografije i tome slicno, te akte ce svojim potpisom ovjeriti službena osoba i prikljuciti zapisniku, a u zapisniku konstatovati akte koji su uzeti.

(8) Propisima se može odrediti da se zapisnik u odredenim stvarima može voditi u vidu knjige ili drugih sredstava evidencije.

C lan 75.

(1) Zapisnik mora biti voden uredno i u njemu se ne smije nista brisati. Mjesta koja su precrtana do zakljucenja zapisnika moraju ostati citljiva i njih svojim potpisom ovjerava službena osoba koja rukovodi radnjom postupka.

(2) U vec potpisanom zapisniku ne smije se nista dodavati ni mijenjati. Dopuna u vec zakljucenom zapisniku unosi se u dodatak zapisnika.

C lan 76.

(1) Prije zakljucenja zapisnik ce se procitati saslušanim osobama i ostalim osobama koje ucestvuju u radnji postupka. Ove osobe imaju pravo da i same pregledaju zapisnik i da stavljaju svoje primjedbe, a službena osoba je obavezna to omoguciti. Na kraju zapisnika navest ce se da je zapisnik procitan i da nisu stavljene nikakve primjedbe, ili ako jesu, ukratko ce se upisati sadržaj datih primjedaba. Te primjedbe ce potpisati osoba koja ih je dala. Zatim ce se pristupiti potpisivanju zapisnika na nacin što ce se prvo potpisati osobe koje su saslušane, odnosno davale izjave u postupku, a na kraju zapisnik ce ovjeriti svojim potpisom službena osoba koja je rukovodila radnjom, kao i zapisnicar, ako ga je bilo.

(2) Stranka, svjedoci, vještaci i druge osobe koje su saslušane u postupku u zapisniku ce se potpisati ispod onog dijela zapisnika gdje je upisana njihova izjava.

(3) Ako su vršena suocenja, dio zapisnika o tome potpisat ce osobe koje su suocene.

(4) Ako se zapisnik sastoji od više listova, oni ce se oznaciti rednim brojevima, a svaki list ce na kraju svojim potpisom ovjeriti službena osoba koja rukovodi radnjom postupka i osoba cija je izjava upisana na kraju lista.

(5) Dopune vec zakljucenog zapisnika ponovo ce se potpisati i ovjeriti.

(6) Ako osoba koja treba da potpise zapisnik nije pismena, ili ne može da pise, potpisat ce je jedna pismena osoba, koja ce staviti i svoj potpis. Ovo ne moze biti službena osoba koja rukovodi radnjom postupka, niti zapisnicar.

(7) Ako neka osoba nece da potpise zapisnik, ili se udalji prije zakljucenja zapisnika, to ce se upisati u zapisnik i navesti razlog zbog kog je potpis uskracen.

C lan 77.

(1) Zapisnik sastavljen sukladno s odredbama clana 76. ovog zakona jeste javna isprava. Zapisnik je dokaz o toku i sadržini radnje postupka i datih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je saslušana osoba stavila primjedbu da nisu pravilno sastavljeni.

(2) Dozvoljeno je dokazivati netacnost zapisnika.

C lan 78.

(1) Kad u upravnom postupku rješava kolegijalni organ, o vijecanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Kad je u postupku u vezi sa žalbom jednoglasno odluceno, ne mora se sastavljati zapisnik o vijecanju i glasanju, vec se o tome moze sastaviti samo službena

zabilješka u spisu, koja se ovjerava potpisom službene osobe koja predsjedava kolegijalnim organom.

(2) U zapisnik o vijecanju i glasanju upisuje se, pored podataka o licnom sastavu kolegijalnog organa, oznacenje predmeta o kome je rijec i kratak sadržaj onoga što je riješeno, kao i odvojena mišljenja ako ih je bilo. Ovaj zapisnik potpisuju osoba koja predsjedava i zapisnicar.

(3) Kad u upravnom postupku rješava organ zakonodavne ili organ izvršne vlasti, nece se voditi poseban zapisnik o vijecanju i glasanju, vec ce se zakljucak donesen u upravnoj stvari unijeti u zapisnik, kao i ostali zakljucci tih organa.

  1. Razgledanje spisa i obavještavanje o toku postupka
C lan 79.

(1) Stranke imaju pravo da razgledaju spise predmeta i da o svom trošku prepisu potrebne spise, a organ je obavezan to omoguciti. Spisi se razgledaju i prepisuju pod nadzorom odredene službene osobe.

(2) Pravo da razgleda spise i da o svom trošku prepise pojedine spise ima ombudsmen i svaka druga osoba koja ucini vjerovatnim svoj pravni interes za to, kao i društvena organizacija i udruženje gradana, ako za to postoji opravdan interes.

(3) Zahtjev za razgledanje i prepisivanje spisa može se staviti i usmeno. Organ moze tražiti od osobe iz stava 2. ovog clana da pismeno ili usmeno na zapisnik obrazlozi postojanje svog pravnog interesa.

(4) Ne mogu se razgledati ni prepisivati: zapisnik o vijecanju i glasanju, službeni referati i nacrti rješenja, kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi, ako bi se time mogla osujetiti svrha postupka, ili ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke ili trecih osoba.

(5) Stranka i svaka druga osoba koja ucini vjerovatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i zainteresirani organi, imaju pravo da se obavještavaju o toku postupka.

(6) Protiv odbijanja zahtjeva iz odredaba ovog clana dopuštena je posebna žalba i kad zakljucak nije izdat pismeno. Žalba se može izjaviti odmah.

V - DOSTAVLJANJE PISMENA

  1. Na c in dostavljanja pismena
C lan 80.

(1) Dostavljanje pismena (poziva, rješenja, zakljucaka i drugih službenih spisa) vrši se, po pravilu, tako sto se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno.

(2) Dostavljanje se vrši preko pošte ili ga vrši organ preko svoje službene osobe. Osoba kojoj ima da se pismeno dostavi može biti pozvana radi prijema pismena samo izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili znacaj pismena koje se ima uruciti, ako je takva dostava posebnim propisom predvidena.

(3) Nacin dostavljanja odreduje organ cije se pismeno dostavlja sukladno odredbama ovog zakona o dostavljanju pismena.

C lan 81.

(1) Dostavljanje se vrši samo radnim danom, i to danju.

(2) Organ cije se pismeno ima dostaviti može, izuzetno, iz osobito važnih razloga odrediti da se dostavljanje izvrši i u nedjelju ili drugi neradni dan ili na dan državnog praznika.

(3) Dostavljanje poštom može se vršiti i u dane iz stava 2. ovog clana.

C lan 82.

(1) Dostavljanje se vrši, po pravilu, u stanu ili na radnom mjestu gdje je zaposlena osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti, a advokatu u njegovom advokatskom uredu.

(2) Dostavljanje se moze izvršiti i van prostorija navedenih u stavu 1. ovog clana, ako osoba kojoj se dostavljanje vrši pristane primiti pismeno koje se dostavlja, a ako tih prostorija nema, može se takvoj osobi izvršiti dostavljanje gdje god se ona zatekne.

  1. Obavezno osobno dostavljanje pismena
C lan 83.

(1) Dostavljanje se mora izvršiti licno osobi kojoj je pismeno namijenjeno kad je takvo dostavljanje odredeno ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostavljanja pocinje teci rok koji se po zakonu ne može produžavati, ili kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvršeno osobno dostavljanje advokatu i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu.

(2) Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvršiti ne zatekne u stanu, odnosno na radnom mjestu, ili se u advokatskom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njemu zaposlena, dostavljac ce se obavijestiti kad i na kom mjestu ga može naci, pa ce mu kod neke od osoba navedenih u clanu 84. ovog zakona ostaviti pismeno obavještenje da odredeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena. Ako i poslije toga dostavljac ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvršiti, dostavljac ce postupiti na nacin propisan u clanu 86. ovog zakona, i tada se smatra da je dostavljanje izvršeno.

(3) Ostavljanjem pismena zakonskom zastupniku, punomocniku ili punomocniku za primanje pismena (clan 88), smatra se da je dostavljanje izvršeno samoj stranci.

  1. Posredno dostavljanje pismena
C lan 84.

(1) Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vrši predajom pismena nekom od odraslih clanova njegovog domacinstva , a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se moze predati susjedu, ako on na to pristane.

(2) Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se moze izvrsiti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi pismeno. Dostavljanje advokatu moze se izvrsiti i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu.

(3) Dostavljanje po st. 1. i 2. ovog clana ne može se izvršiti osobi koja u istom postupku ucestvuje sa suprotnim interesom.

C lan 85.

(1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti odsutna i da joj osoba navedena u clanu 84. ovog zakona ne može pismeno na vrijeme predati, pismeno ce se vratiti organu koji ga je izdao, uz naznacenje gdje se odsutna osoba nalazi.

(2) Ako je boravište osobe kojoj se dostavljanje ima izvršiti i pored istraživanja ostalo nepoznato, organ koji je izdao pismeno postavit ce toj osobi privremenog zastupnika u smislu clana 54. ovog zakona i njemu ce predati pismeno,

C lan 86.

(1) Ako se dostavljanje ne može izvršiti ni na nacin propisan u clanu 84. ovog zakona, a nije utvrdeno da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti odsutna, dostavljac ce predati pismeno nadležnom organu opcine na cijem se podrucju nalazi boravište osobe kojoj se dostavljanje vrši, ili posti u mjestu njenog boravišta, ako se dostavljanje vrši preko pošte. Na vratima stana osobe kojoj se dostavljanje ima izvršiti dostavljac ce pribiti pismeno saopcenje u kojem je naznaceno gdje se pismeno nalazi. Na saopcenju i na samom

pismenu koje se imalo dostaviti, dostavljac ce naznaciti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopcenje u kojem je naznaceno pribio na vrata, i staviti svoj potpis.

(2) Dostavljanje se smatra izvršenim kad je saopcenje pribijeno na vrata s tim da ostecenje ili uništenje ovog saopcenja izvršeno nakon pribijanja na vratima nema uticaja na valjanost dostavljanja.

(3) O dostavljanju izvršenom na nacin propisan u stavu 1. ovog clana, obavijestit ce se organ koji je naredio dostavljanje.

  1. Posebni slu c ajevi dostavljanja pismena
a) Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomo c niku
C lan 87.

(1) Dostavljanje zakonskom zastupniku ili punomocniku, ako ih stranka ima, vrši se na nacin propisan u cl. 80. do 86. ovog zakona.

(2) Ako više stranaka imaju zajednickog zakonskog zastupnika ili punomocnika u istom predmetu, dostavljanje se za sve njih vrši tom zakonskom zastupniku, odnosno punomocniku. Ako stranka ima više punomocnika, dovoljno je da se dostavljanje izvrši samo jednom od njih.

b) Dostavljanje pismena punomo c niku za primanje pismena
C lan 88.

(1) Stranka može ovlastiti odredenu osobu kojoj se imaju vršiti sva dostavljanja za nju. Kad stranka pismeno obavijesti o tom ovlaštenju organ koji vodi postupak, taj organ je obavezan sva dostavljanja vršiti ovom punomocniku (punomocnik za primanje pismena).

(2) Punomocnik za primanje pismena dužan je svaki akt bez odgadanja poslati stranci.

(3) Ako bi neposredno dostavljanje stranci, punomocniku ili zakonskom zastupniku znatno odugovlacilo postupak, službena osoba koja vodi postupak može naložiti stranci da u vezi sa odredenim predmetom, a u odredenom roku postavi u sjedištu organa punomocnika za primanje pismena. Ako stranka ne postupi po ovom nalogu, organ može postupiti shodno clanu 54. ovog zakona.

(4) Kad se stranka ili njen zakonski zastupnik nalaze u inozemstvu, a nemaju punomocnika u Federaciji, pozvat ce se pri dostavljanju prvog pismena da u odredenom roku postave punomocnika ili punomocnika za primanje pismena i upozorit ce se da ce im se, ako u ostavljenom roku ne postave punomocnika, postaviti po službenoj dužnosti punomocnik za primanje pismena, odnosno privremeni zastupnik.

(5) Dostavljanjem pismena punomocniku za primanje pismena smatra se da je dostavljanje izvršeno stranci kojoj je pismeno imalo biti dostavljeno.

C lan 89.

(1) Kad više stranaka koje u postupku zajednicki ucestvuju s istovjetnim zahtjevima nemaju zajednickog punomocnika, dužne su pri prvoj radnji u postupku prijaviti organu zajednickog punomocnika za primanje pismena, po mogucnosti takvog koji stanuje u sjedistu organa. Dok ne prijave zajednickog punomocnika za primanje pismena, smatrat ce se za takvog punomocnika ona stranka izmedu njih koja je na prvom zajednickom podnesku prva potpisana ili oznacena. Ako se na takav nacin ne može odrediti punomocnik, službena osoba koja vodi postupak može odrediti za punomocnika bilo koju od tih stranaka. Ako je broj stranaka velik ili su iz raznih mjesta, mogu stranke prijaviti, a i sama službena osoba moze odrediti i vise takvih punomocnika i oznaciti koju ce od stranaka svaki od njih zastupati.

(2) Zajednicki punomocnik za primanje pismena dužan je bez odgadanja obavijestiti sve stranke o pismenu koje je za njih primio i omoguciti im da pregledaju, prepisu i ovjere pismeno koje, po pravilu, on treba da cuva.

(3) U pismenu koje se dostavlja punomocniku za primanje pismena oznacit ce se sve osobe za koje se dostavljanje vrši.

c) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduze c ima (društvima), ustanovama i
drugim pravnim licima
C lan 90.

(1) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzecima (društvima), ustanovama i drugim pravnim licima vrši se predajom pismena službenoj osobi odnosno osobi odredenoj za primanje pismena tih organa odnosno pravnih lica, ako za pojedine slucajeve nije drukcije propisano.

(2) Ako u postupku ucestvuju poslovne jedinice, naselja, grupe osoba i dr. (clan 49. stav 2.) dostavljanje se vrši predajom pismena osobi koju su oni odredili za primanje pismena (clan 52. stav 4.).

(3) Ako dostavljac u toku radnog vremena ne nade osobu odredenu za primanje pismena, predaju pismena može izvršiti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu, odnosno u pravnom licu, koja se zatekne u njihovim prostorijama.

d) Dostavljanje pismena ostalim osobama
C lan 91.

(1) Fizickim osobama i pravnim licima u inozemstvu, kao i stranim državama, medunarodnim organizacijama i osobama u Federaciji koje uživaju diplomatski imunitet, dostavljanje pismena se obavlja preko organa uprave nadležnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine, ako medjunarodnim ugovorima nije drugcije odredeno.

(2) Državljanima Federacije koji se nalaze u inozemstvu dostavljanje izvoda iz maticnih knjiga, svjedodžaba, diploma, uvjerenja, potvrda i drugih pismena izdatih na zahtjev stranke može se obavljati neposredno. Dostavljanje ovih i drugih pismena može se obavljati i preko diplomatskih i konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine u inozemstvu.

(3) Vojnim osobama, pripadnicima policije, osobama zaposlenim u suhozemnom, rijecnom, pomorskom i zracnom saobracaju dostavljanje pismena se može vršiti i preko njihove komande, odnosno organa ili pravnog lica u kojima su zaposleni.

(4) Osobama koje su lišene slobode dostavljanje pismena se vrši preko uprave ustanove u kojoj se nalaze.

e) Dostavljanje pismena javnim priop c enjem
C lan 92.

Ako se radi o osobi ili više osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, dostavljanje pismena ce se izvršiti javnim priopcenjem na oglasnoj tabli organa koji je pismeno izdao. Smatra se da je dostavljanje pismena izvršeno poslije isteka 15 dana od dana isticanja priopcenja na oglasnoj tabli, ako organ koji je pismeno izdao ne odredi duži rok. Pored objavljivanja na oglasnoj tabli, organ može objaviti priopcenje u novi- nama, odnosno u drugim sredstvima javnog informiranja ili na neki drugi uobicajeni nacin.

f) Odbijanje prijema pismena
C lan 93.

(1) Ako osoba kojoj je pismeno upuceno, odnosno odrasli clan njegovog domacinstva bez zakonskog razloga odbije da primi pismeno, ili to ucini osoba zaposlena u organu, poduzecu (društvu), ustanovi ili u drugom pravnom licu ili u advokatskom uredu, odnosno ako to ucini osoba koju su za prijem pismena odredili naselje, grupa osoba i dr. (clan 49. stav 2.), dostavljac ce pismeno ostaviti u stanu ili na radnom mjestu gdje je ta osoba zaposlena ili ce pismeno pribiti na vrata stana ili prostorije gdje je zaposlena.

(2) Kad je dostavljanje pismena izvršeno na nacin predviden u stavu 1. ovog clana, dostavljac ce zabilježiti na dostavnici datum, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavio, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

g) Promjena stana
C lan 94.

(1) Kad stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka promijene svoje prebivalište ili stan, dužni su da o tome odmah obavijeste organ koji vodi postupak.

(2) Ako oni to ne ucine, a dostavljac i pored istraživanja ne može saznati kuda su se odselili, organ ce odrediti da se sva daljnja dostavljanja pismena u postupku za tu stranku vrse pribijanjem pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak.

(3) Dostavljanje se smatra izvršenim poslije isteka 15 dana od dana pribijanja pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak.

(4) Kad punomocnik, odnosno punomocnik za primanje pismena u toku postupka promijeni svoje prebivalište ili stan, a ne obavijesti o tome organ koji vodi postupak, dostavljanje ce se izvršiti kao da punomocnik nije ni postavljen.

  1. Dostavnica
C lan 95.

(1) Dokaz za izvršeno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica).

(2) Dostavnica sadrži: naziv organa koji dostavlja, broj i datum, naziv pismena koje se dostavlja, ime stranke odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njenu adresu.

(3) Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je primalac i dostavljac. Primalac ce na dostavnici sam slovima naznaciti datum prijema.

(4) Ako je primalac nepismen ili ne može da se potpiše, dostavljac ce na dostavnici naznaciti njegovo ime i datum predaje i stavit ce napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.

(5) Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu, dostavljac ce to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

  1. Greške u dostavljanju pismena
C lan 96.

(1) Ako pri dostavljanju pismena bude ucinjena greška koja se odnosi na datum dostavljanja ili osobu kojoj je pismeno predato, organ o cijem se pismenu radi dužan je sprovesti postupak radi utvrdivanja tih cinjenica. Smatrat ce se da je dostavljanje izvršeno onog datuma za koji se u postupku utvrdi da je osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno.

(2) Ako je dostavnica nestala, izvršeno dostavljanje pismena može se dokazivati i drugim sredstvima sto se utvrduje u postupku, sukladno odredbi stava 1. ovog clana.

VI - ROKOVI
C lan 97.

(1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti odredeni rokovi.

(2) Ako rokovi nisu odredeni zakonom ili drugim propisom, odreduje ih, s obzirom na okolnosti slucaja, službena osoba koja vodi postupak.

(3) Rok koji je odredila službena osoba koja vodi postupak, kao i rok odreden propisima za koji je predvidena mogucnost produženja, može se produžiti na molbu zainteresirane osobe koja se podnese prije isteka roka ili tri dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za produženje, o cemu se sacinjava službena zabilješka u spisu.

C lan 98.

(1) Rokovi se odreduju na dane, mjesece i godine.

(2) Kad je rok odreden po danima, dan u koji je dostavljanje ili priopcenje izvršeno, odnosno u koji pada dogadaj od koga treba racunati trajanje roka, ne uracunava se u rok, vec se za pocetak roka uzima prvi naredni dan. Rok koji je odreden po mjesecima, odnosno po godinama završava se istekom onog dana, mjeseca, odnosno godine, koji po svom broju odgovara danu kad je dostavljanje ili priopcenje izvršeno, odnosno danu u koji pada dogadaj od koga se racuna trajanje roka. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok istice posljednjeg dana tog mjeseca.

(3) Svršetak roka može se oznaciti i izvjesnim kalendarskim datumom.

C lan 99.

(1) Pocetak i tok rokova ne sprecavaju nedjeljni dani odnosno dani kada se ne radi i dani državnih praznika.

(2) Ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan državnog praznika, ili u neki drugi dan kad organ kod koga se radnja postupka ima poduzeti ne radi, rok istice istekom prvog narednog radnog dana.

C lan 100.

(1) Podnesak je podnesen u roku ako je prije nego što rok istekne stigao organu kome je imao biti predat.

(2) Kad je podnesak upucen postom preporuceno ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje organu kome je upucen.

(3) Za osobe koje se nalaze u vojsci Federacije dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi ili štabu, smatra se danom predaje organu kome je upucen.

(4) Za osobe lišene slobode dan predaje podneska upravi ustanove u kojoj se te osobe nalaze smatra se danom predaje organu kome je upucen.

(5) Ako je nadležni organ odredio dan kad ce se raspravljati o podnesku koji je stranka dužna da podnese, pa pozvao stranku da podnesak dostavi do odredenog dana, organ je dužan uzeti u razmatranje podnesak koji je primljen prije pocetka raspravljanja.

VII - POVRAT U PRE Ð AŠNJE STANJE
C lan 101.

(1) Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvrši neku radnju postupka, pa je usljed tog propuštanja iskljucena od vršenja ove radnje, dozvolit ce se, po njenom prijedlogu, povrat u predašnje stanje.

(2) Na prijedlog stranke koja je propustila da u roku preda podnesak, dozvolit ce joj se povrat u predašnje stanje i kad je ona iz neznanja ili ociglednom omaškom podnesak pravovremeno poslala postom ili neposredno predala nenadležnom organu.

(3) Povrat u predašnje stanje dozvolit ce se i u slucaju kad je stranka ociglednom omaskom prekoracila rok, ali je podnesak ipak primljen od nadležnog organa najkasnije za tri dana poslije isteka roka, ako bi stranka zbog zakašnjenja izgubila neko pravo.

C lan 102.

(1) Stranka je dužna da u prijedlogu za povrat u predašnje stanje iznese okolnosti zbog kojih je bila sprijecena da u roku izvrši propuštenu radnju i da te okolnosti ucini bar vjerovatnim (clan 160.).

(2) Prijedlog za povrat u predašnje stanje ne može se zasnivati na okolnosti koju je organ vec ranije ocijenio nedovoljnom za produženje roka ili odgadanje rasprave.

(3) Ako se povrat u predašnje stanje traži zbog toga sto je propušteno da se podnese kakav podnesak, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak.

C lan 103.

(1) Prijedlog za povrat u predašnje stanje podnosi se u roku od osam dana racunajuci od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana kad je to saznala.

(2) Poslije isteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u predašnje stanje.

(3) Ako se propusti rok iz st. 1. i 2. ovog clana za traženje povrata, ne može se tražiti povrat zbog propuštanja ovog roka.

C lan 104.

(1) Prijedlog za povrat u predašnje stanje podnosi se organu kod koga je trebalo izvršiti propuštenu radnju.

(2) O prijedlogu odlucuje zakljuckom organ kod koga je trebalo izvršiti propuštenu radnju.

(3) Nepravovremeno podnesen prijedlog odbacit ce se bez daljnjeg postupka.

(4) Ako su cinjenice na kojima se prijedlog zasniva opce poznate, nadležni organ može odluciti o prijedlogu bez izjašnjenja protivne stranke.

C lan 105.

(1) Protiv zakljucka kojim se dozvoljava povrat u predašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je povrat dozvoljen po prijedlogu koji je nepravovremeno podnesen ili je nedopušten (clan 103. stav 3.).

(2) Protiv zakljucka kojim je odbijen prijedlog za povrat u predašnje stanje dopuštena je posebna žalba samo ako je zakljucak donio prvostepeni organ.

(3) Žalba nije dopuštena protiv zakljucka o prijedlogu za povrat u predašnje stanje koji je donio organ nadležan za rješavanje u drugom stupnju o glavnoj stvari.

(4) Protiv zakljucka kojim je kao nepravovremen odbacen prijedlog za povrat u predašnje stanje dopuštena je posebna žalba samo kad je zakljucak donio prvostepeni organ.

C lan 106.

(1) Prijedlog za povrat u predašnje stanje ne zaustavlja tok postupka, ali organ nadležan za odlucivanje o prijedlogu može privremeno prekinuti postupak dok zakljucak o prijedlogu kojim je riješeno o povratu ne postane konacan.

(2) Kad je povrat u predašnje stanje dozvoljen, postupak se vraca u ono stanje u kome se nalazio prije propuštanja, a poništavaju se sva rješenja i zakljucci koje je organ donio u vezi s propuštanjem.

VIII - ODRŽAVANJE REDA
C lan 107.

(1) Službena osoba koja rukovodi radnjom postupka dužna je da se stara o održavanju reda pri radu.

(2) S tim ciljem službena osoba je ovlaštena da opominje osobe koje smetaju rad organa i da odreduje mjere potrebne da se red održi o cemu se u spisu sacinjava službena zabilješka.

(3) Osoba koja prisustvuje nekoj radnji postupka ne smije nositi oružje ili opasno orude.

C lan 108.

(1) Osoba koja i pored opomene ometa rad ili ucini nepristojnost pri vršenju radnje postupka ili nece da odloži oružje odnosno orude, može biti udaljena. Osoba koja ucestvuje u radnji postupka može biti udaljena tek posto je prethodno bila opomenuta da ce biti udaljena i pošto su joj bile predocene pravne posljedice takve mjere. Udaljenje zbog narušavanja reda ili zbog nepristojnosti, ili nošenja oružja ili opasnog oruda, izrice službena osoba koja rukovodi radnjom postupka.

(2) Ako na osnovu odredbe stava 1. ovog clana, bude udaljena stranka koja nema punomocnika, ili ako bude udaljen punomocnik ciji vlastodavac nije prisutan, službena osoba koja rukovodi radnjom postupka pozvat ce osobu koja se udaljava da postavi svog punomocnika. Ako pozvana osoba to ne ucini, službena osoba moze odgoditi radnju na trošak osobe koja je odbila da postavi svog punomocnika, a može mu i sama postaviti punomocnika ako je to potrebno. Ovakav punomocnik može zastupati samo u onoj radnji postupka s koje je stranka udaljena.

(3) O udaljenju iz st. 1. i 2. ovog clana donosi se zakljucak. Protiv zakljucka donesenog po stavu 2. ovog clana može se izjaviti posebna žalba.

C lan 109.

(1) Ko u radnji postupka teže naruši red ili ucini krupniju nepristojnost, može se, pored udaljenja, kazniti novcanom kaznom do 50 DM.

(2) Ova kazna ne iskljucuje krivicnu ili disciplinsku odgo-vornost.

(3) Kaznom iz stava 1. ovog clana može biti kažnjena i osoba koja svojim podneskom grubo povrijedi obicaje ponašanja prema organu ili službenoj osobi koja vodi postupak.

C lan 110.

(1) Novcane kazne zbog radnji predvidenih u clanu 109. stav 1. ovog zakona izrice službena osoba koja rukovodi radnjom postupka, a zbog radnji predvidenih u clanu 109. stav 3. - organ koji vodi postupak.

(2) Protiv zakljucka o kazni može se izjaviti posebna žalba. Žalba protiv zakljucka o novcanoj kazni zbog narušavanja reda ne odgada izvršenje te kazne.

IX - TROŠKOVI POSTUPKA

  1. Troškovi organa i stranaka
C lan 111.

(1) Izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao što su: putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumace, uvidaj, oglase i sl., a koji su nastali provodenjem postupka po nekoj upravnoj stvari, padaju, po pravilu, na teret onoga koji je cio postupak vodio.

(2) Kad osoba koja ucestvuje u postupku prouzrokuje svojom krivicom ili obiješcu troškove pojedinih radnji u postupku, dužna je da snosi te troškove.

(3) Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okoncan povoljno po stranku, troškove postupka snosi organ koji je postupak pokrenuo.

C lan 112.

(1) Svaka stranka snosi, po pravilu, sama svoje troškove prouzrokovane postupkom, kao što su: troškovi dolaženja, izgubljenog vremena, izdaci na takse, za pravno zastupanje i strucno pomaganje.

(2) Kad u postupku ucestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na ciju je štetu postupak okoncan, dužna je da protivnoj stranci

naknadi opravdane troskove koji su toj stranci nastali ucestvovanjem u postupku. Ako je u takvom slucaju neka od stranaka djelimicno uspjela sa svojim zahtjevom, ona je dužna da naknadi protivnoj stranci troškove srazmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obiješcu prouzrokovala protivnoj stranci troškove u postupku dužna je da toj stranci te troškove naknadi.

(3) Troškovi za pravno zastupanje naknaduju se samo u slucajevima kad je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano.

(4) Zahtjev za naknadu troškova po odredbama st. 2. i 3. ovog clana, mora biti stavljen prije donošenja rješenja kojim se rješava upravna stvar, na vrijeme, tako da organ koji vodi postupak može o njemu odluciti u rješenju. U protivnom, stranka gubi pravo na naknadu troškova. Službena osoba koja vodi postupak dužna je da na ovo blagovremeno upozori stranku.

(5) Svaka stranka snosi svoje troškove postupka koji je završen poravnanjem, ako u poravnanju nije drukcije odredeno.

(6) Troškove stranke i druge osobe u postupku prouzrokovane postupkom pokrenutim po službenoj dužnosti ili u javnom interesu, a koje stranka, odnosno druga osoba u postupku nije izazvala svojim ponašanjem, snosi organ koji je pokrenuo postupak.

C lan 113.

Troškove postupka u vezi s izvršenjem snosi izvršenik. Ako se ovi troškovi od njega ne mogu naplatiti, snosi ih stranka po cijem je prijedlogu izvršenje provedeno.

C lan 114.

Ako se postupak pokrece po zahtjevu stranke, a sa sigurnošcu se može predvidjeti da ce izazvati izdatke u gotovom novcu (u vezi s uvidajem, vještacenjem, dolaskom svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak može zakljuckom odrediti da stranka unaprijed položi potreban iznos za pokrice tih troškova. Ako stranka ne položi taj iznos u odredenom roku, organ može odustati od izvodenja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako se produženje postupka mora nastaviti zbog javnog interesa.

C lan 115.

(1) U rješenju kojim se postupak završava, organ koji donosi rješenje odreduje ko snosi troškove postupka, njihov iznos i kome se i u kom roku imaju isplatiti.

(2) U rješenju se mora posebno navesti da li ce onaj koji snosi troškove imati da naknadi troškove drugoj stranci (clan 112. st. 2. i 3.).

(3) Ako troškove postupka snosi više osoba, troškovi ce se izmedu njih razdijeliti na jednake dijelove, odnosno u odgovarajucoj srazmjeri.

(4) Ako organ u rješenju ne odluci o troškovima, navest ce se da ce se o troškovima donijeti poseban zakljucak.

C lan 116.

(1) Svjedoci, vještaci, tumaci (prevoditelji) i službene osobe imaju pravo na naknadu troškova putovanja i izdataka izazvanih boravljenjem u mjestu radi izvršenja tih radnji, s tim da tim osobama pripada i naknada izgubljene zarade, ako za to vrijeme ne ostvaruju zaradu na osnovu radnog odnosa u organu vlasti ili pravnom licu ili u drugom licu, odnosno instituciji u kojima su zaposlene. Pored naknade, vještaci i tumaci imaju pravo i na posebnu nagradu.

(2) Zahtjev za naknadu odnosno nagradu dužni su svjedoci, vještaci i tumaci postaviti pri saslušanju, tumacenju (prevodenju), odnosno davanju vještakovog mišljenja. U protivnom, gube to pravo. Službena osoba koja vodi postupak dužna je da na ovo upozori svjedoka, vještaka ili tumaca (prevoditelja).

(3) Iznos naknada utvrduje posebnim zakljuckom organ koji vodi postupak, odreduje ko je dužan da ih plati i u kom roku. Protiv ovog zakljucka dopuštena je posebna žalba. Ovaj zakljucak predstavlja osnov za izvršenje.

C lan 117.

(1) Naknade troškova, izdataka i izgubljene zarade svjedocima, vještacima i tumacima, odnosno posebne nagrade vjestacima i tumacima, nacin naplate i isplate tih naknada i nagrada, kao i oslobodenje od placanja troškova reguliše se propisom Vlade Federacije za troškove pred federalnim organima na prijedlog federalnog ministra pravde, a propisom vlade kantona za troškove pred kantonalnim organima i opcinskim i gradskim službama za upravu na prijedlog rukovodioca kantonalnog organa uprave nadležnog za opcu upravu.

(2) U pogledu naknade službenim osobama važe propisi o naknadama za službene osobe koje utvrde organi iz stava 1. ovog clana.

2. Osloba d anje od pla c anja troškova
C lan 118.

(1) Organ koji vodi postupak može osloboditi stranku snošenja troškova u cijelosti ili djelomicno, ako utvrdi da ona ne može podnijeti troškove bez štete po nužno izdržavanje svoje i svoje porodice. Organ donosi zakljucak o tome po prijedlogu stranke, na osnovu uvjerenja o njenom imovnom stanju koje izdaje nadležni organ.

(2) Oslobadanje od snošenja troškova odnosi se na oslobadanje od taksa, izdataka organa koji vodi postupak, kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke,

vještake, tumace, uvidaj, oglase i sl., kao i na oslobadanje od polaganja osiguranja za troškove.

(3) Strani državljani oslobodit ce se snošenja troškova samo pod uvjetom reciprociteta. U slucaju sumnje o postojanju reciprociteta, objašnjenje daje organ uprave nadležan za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. Za traženje objašnjenja važi odredba clana 41. stav

  1. ovog zakona.
C lan 119.

Organ koji vodi postupak može u toku postupka ukinuti zakljucak o oslobadanju od snošenja troškova ako utvrdi da više ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila oslobodena snošenja troškova.

C lan 120.

Protiv zakljucka kojim se odbija zahtjev stranke za oslobadanje snošenja troškova, kao i protiv zakljucka iz clana 119. ovog zakona, stranka može izjaviti posebnu žalbu.

DRUGI DIO

PRVOSTEPENI POSTUPAK

X - POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA

  1. Pokretanje postupka
C lan 121.

Upravni postupak pokrece nadležni organ po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke.

C lan 122.

(1) Nadležni organ ce pokrenuti postupak po službenoj dužnosti kad to odreduje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojece cinjenicno stanje, treba, radi zaštite javnog interesa, pokrenuti upravni postupak.

(2) Pri pokretanju upravnog postupka po službenoj dužnosti nadležni organ uzima u obzir i eventualne predstavke gradana i pravnih lica i upozorenje organa.

C lan 123.

(1) Upravni postupak je pokrenut cim je nadležni organ izvršio ma koju radnju radi vodenja postupka.

(2) Ako nadležni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po važecim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet ce o tome zakljucak, kojim ce se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zakljucka dopuštena je posebna žalba.

C lan 124.

U stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vodenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke nadležni organ može pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev.

  1. Spajanje stvari u jedan postupak
C lan 125.

(1) Ako se prava ili obaveze stranaka zasnivaju na istom ili slicnom cinjenicnom stanju i na istom pravnom osnovu i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadležan, može se pokrenuti i voditi jedan postupak i onda kad je rijec o pravima i obavezama više stranaka.

(2) Pod istim uvjetima, jedna ili više stranaka mogu u jednom postupku ostvarivati i više razlicitih zahtjeva.

(3) O vodenju jednog postupka u ovakvim slucajevima nadležni organ ce donijeti poseban zakljucak, protiv koga se može izjaviti žalba, osim ako je zakljucak donio drugostepeni organ.

C lan 126.

Nadležni organ može javnim priopcenjem pokrenuti upravni postupak prema vecem broju osoba koje organu nisu poznate ili se ne mogu odrediti, a koje u postupku mogu imati položaj stranke, ako je rijec o bitno istom zahtjevu prema svim tim osobama.

C lan 127.

(1) Kad se u smislu clana 125. ovog zakona vodi jedan postupak ili kad je postupak pokrenut javnim priopcenjem u smislu clana 126. ovog zakona, svaka stranka istupa u postupku samostalno.

(2) U zakljuccima kojima se u takvom postupku poduzimaju izvjesne mjere prema strankama, mora se odrediti koja se od tih mjera odnosi na koju od stranaka, osim ako je

rijec o strankama koje u postupku zajednicki ucestvuju s istovjetnim zahtjevima, ili ako zakonom nije drukcije propisano.

  1. Izmjena zahtjeva
C lan 128.

(1) Pošto je postupak pokrenut, stranka može do donošenja rješenja u prvom stupnju proširiti stavljeni zahtjev, ili umjesto ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira na to da li se prošireni ili izmijenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu, pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom cinjenicnom stanju.

(2) Ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proširenje ili izmjenu zahtjeva, donijet ce o tome zakljucak. Protiv takvog zakljucka dopuštena je posebna žalba.

  1. Odustanak od zahtjeva
C lan 129.

(1) Stranka može odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka.

(2) Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet ce zakljucak kojim se postupak obustavlja. O tome ce biti obaviještena protivna stranka, ako je ima.

(3) Ako je dalje vodenje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadležni organ ce produžiti vodenje postupka.

(4) Kad je postupak pokrenut po službenoj duznosti, organ moze obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu stranke, postupak ce se nastaviti, ako stranka to zahtijeva.

(5) Protiv zakljucka kojim se obustavlja postupak dopuštena je posebna žalba.

C lan 130.

(1) Stranka odustaje od svog zahtjeva podnošenjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zakljucak o obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka može opozvati svoj odustanak od zahtjeva.

(2) Pojedina radnja ili propuštanje stranke može se smatrati njenim odustankom od zahtjeva samo kad je to zakonom odredeno.

(3) Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije donošenja prvostepenog rješenja, a prije isteka roka za žalbu, zakljuckom o obustavi postupka poništava se prvostepeno

rješenje, ako je njime zahtjev stranke bio pozitivno ili djelomicno pozitivno riješen. Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije izjavljene žalbe, a prije nego što joj je dostavljano rješenje doneseno povodom žalbe, zakljuckom o obustavi postupka poništava se prvostepeno rješenje kojim je zahtjev stranke bio usvojen, bilo u cijelosti bilo djelomicno, ako je stranka u cijelosti odustala od svog zahtjeva.

C lan 131.

Stranka koja je odustala od zahtjeva dužna je da snosi sve troškove koji su nastali do obustavljanja postupka, osim ako posebnim propisima nije drugacije propisano.

  1. Poravnanje
C lan 132.

(1) Ako u postupku ucestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima, službena osoba koja vodi postupak nastojat ce u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u pojedinim spornim tackama.

(2) Poravnanje mora biti uvijek jasno i odredeno, i ne smije biti na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trecih osoba. Službena osoba koja vodi postupak mora na to paziti po službenoj dužnosti. Ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trecih osoba, organ koji vodi postupak nece prihvatiti da se zakljuci poravnanje, i o tome ce donijeti poseban zakljucak.

(3) Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zakljuceno kad stranke poslije procitanog zapisnika o poravnanju potpisu zapisnik. Ovjeren prepis zapisnika predat ce se strankama ako ga traže.

(4) Poravnanje ima snagu izvrsnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

(5) Organ pred kojim je zakljuceno poravnanje donijet ce zakljucak kojim ce prema potrebi postupak obustaviti u cijelosti ili djelomicno.

(6) Ako zakljucak o obustavljanju, odnosno o nastavljanju postupka nije u skladu sa zakljucenim poravnanjem, protiv zakljucka je dopustena posebna žalba.

XI - POSTUPAK DO DONOŠENJA RJEŠENJA

A. OP C A NA C ELA

  1. Zajedni c ke odredbe
C lan 133.

(1) Prije donošenja rješenja imaju se utvrditi sve cinjenice i okolnosti koje su znacajne za rješenje i strankama omoguciti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese, o cemu se stara službena osoba koja vodi postupak.

(2) Ovo se može izvršiti u skracenom postupku ili u posebnom ispitnom postupku.

C lan 134.

(1) Službena osoba koja vodi postupak može u toku cijelog postupka upotpunjavati cinjenicno stanje i izvoditi dokaze i o onim cinjenicama koje ranije u postupku nisu bile iznesene ili jos nisu utvrdene.

(2) Službena osoba koja vodi postupak naredit ce po službenoj dužnosti izvodenje svakog dokaza ako utvrdi da je to potrebno radi razjašnjenja stvari.

(3) Službena osoba koja vodi postupak obavezna je pribaviti po službenoj dužnosti podatke o cinjenicama o kojima službenu evidenciju vodi organ nadležan za rješavanje.

Na isti nacin postupit ce službena osoba u pogledu cinjenica o kojima službenu evidenciju vodi drugi organ, odnosno poduzece (društvo), ustanova ili drugo pravno lice.

C lan 135.

(1) Cinjenicno stanje na kom zasniva svoj zahtjev stranka je dužna da iznese tacno, istinito i odredeno.

(2) Ako nije rijec o cinjenicama koje su opcepoznate, stranka je dužna da za svoje navode ponudi dokaze i da ih po mogucnosti podnese. Ako sama stranka tako ne postupi, službena osoba koja vodi postupak pozvat ce je da to ucini. Od stranke se nece tražiti da pribavi i podnese dokaze koje brze i lakše može pribaviti organ koji vodi postupak, niti da podnosi takva uvjerenja koja organi nisu dužni izdavati po clanu 170. ovog zakona.

(3) Ako stranka nije u naknadno odredjenom roku podnijela dokaze, organ ne moze zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije podnesen (clan 65. stav 2.), nego je dužan da nastavi postupak i da, u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu, riješi upravnu stvar.

C lan 136.

(1) Stranka u toku postupka daje svoju izjavu, po pravilu, usmeno, a može je dati i pismeno.

(2) Kad je rijec o složenoj stvari ili kad su potrebna opširnija strucna objašnjenja, službena osoba koja vodi postupak može naložiti stranci da podnese pismenu izjavu, odredujuci joj dovoljan rok za to. U takvom slucaju i stranka ima pravo da traži da joj se dopusti davanje pismene izjave.

(3) Ako je stranci naloženo ili dopušteno da podnese pismenu izjavu, ne može joj se usljed toga oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno.

C lan 137.

Ako se u toku postupka pojavi osoba koja do tada nije ucestvovala u postupku kao stranka, pa zahtijeva da ucestvuje u postupku kao stranka, službena osoba koja vodi postupak ispitat ce njeno pravo da bude stranka i o tome ce donijeti zakljucak. Protiv zakljucka kojim se ne priznaje to svojstvo dopuštena je posebna žalba.

C lan 138.

Službena osoba koja vodi postupak dužna je da, po potrebi, upozori stranku na njena prava u postupku i da joj ukazuje na pravne posljedice njenih radnji ili propuštanja u postupku.

  1. Skra c eni postupak
C lan 139.

(1) Organ moze po skracenom postupku riješiti stvar neposredno:

1) ako je stranka u svom zahtjevu navela cinjenice ili podnijela dokaze na osnovu kojih se može utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na osnovu opcepoznatih cinjenica ili cinjenica koje su organu poznate;

2) ako se stanje stvari može utvrditi na osnovu službenih podataka kojima organ raspolaže a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njenih prava, odnosno pravnih interesa;

3) u slucaju kad je propisom predvideno da se stvar može riješiti na osnovu cinjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrduju, ali su cinjenice ili okolnosti ucinjene vjerovatnim, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti;

4) kad je rijec o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgadati, a cinjenice na kojima rješenje treba da bude zasnovano su utvrdšene ili bar ucinjene vjerovatnim.

(2) Rješenja iz tac. 1. i 2. stava 1. ovog clana, mogu se izradivati elektronskim racunarima.

  1. Poseban ispitni postupak
C lan 140.

(1) Poseban ispitni postupak se provodi kad je to potrebno radi utvrdivanja cinjenica i okolnosti koje su znacajne za razjašnjenje stvari ili radi davanja strankama mogucnosti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese.

(2) Tok ispitnog postupka odreduje, prema okolnostima pojedinog slucaja, službena osoba koja vodi postupak, pridržavajuci se odredaba ovog zakona i propisa koji se odnose na stvar o kojoj je rijec.

(3) U ovim granicama službena osoba koja vodi postupak narocito: odreduje koje se radnje u postupku imaju izvršiti i izdaje naredenja za njihovo izvršenje; odreduje red kojim ce se pojedine radnje vršiti i rokove u kojima ce se izvršiti, ako oni nisu propisani zakonom; odreduje usmene rasprave i saslušanja, kao i sve što je potrebno za njihovo održavanje; odlucuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstvima i odlucuje o svim prijedlozima i izjavama.

(4) Službena osoba koja vodi postupak odlucuje da li ce se raspravljanje i dokazivanje vršiti odvojeno o pojedinim spornim pitanjima ili zajedno za cio predmet.

C lan 141.

(1) Stranka ima pravo da ucestvuje u ispitnom postupku i, radi ostvarenja cilja postupka, da daje potrebne podatke i brani svoja prava i zakonom zasticene interese, a službena osoba je obavezna to omoguciti.

(2) Stranka može iznositi cinjenice koje mogu uticati na rješenje stvari i pobijati tacnost navoda koji se ne slažu s njenim navodima. Ona ima pravo da sve do donošenja rješenja dopunjuje i objašnjava svoja tvrdenja, a ako to cini poslije održane usmene rasprave, dužna je da opravda zbog cega to nije ucinila na raspravi.

(3) Službena osoba koja vodi postupak dužna je da pruži mogucnost stranci: da se izjasni o svim okolnostima i cinjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponudenim dokazima, da ucestvuje u izvodenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe koja vodi postupak, a s njenom dozvolom i neposredno, kao i da se upozna s rezultatom izvodenja dokaza i da se o tome izjasni. Nadležni organ ne može donijeti rješenje prije nego što stranci pruži mogucnost

da se izjasni o cinjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje a o kojima stranci nije bila data mogucnost da se izjasni.

  1. Prethodno pitanje
C lan 142.

(1) Ako organ koji vodi postupak naide na pitanje bez cijeg se rješenja ne može riješiti sama stvar, a to pitanje cini samostalnu pravnu cjelinu za cije je rješenje nadležan sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje), on može, pod uvjetima iz ovog zakona, sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadležni organ to pitanje ne riješi. O prekidu postupka donosi se zakljucak, protiv kog je dopuštena posebna žalba, osim ako je zakljucak donio drugostepeni organ.

(2) Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rješenje takvog pitanja ima pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno.

(3) U pitanju postojanja krivicnog djela i krivicne odgovornosti ucinioca, organ koji vodi postupak vezan je pravomocnom presudom krivicnog suda kojom je optuženi oglašen krivim.

C lan 143.

(1) Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivicnog djela, na postojanje braka, utvrdivanje ocinstva, ili kad je to zakonom odredeno.

(2) Kad se prethodno pitanje odnosi na krivicno djelo, a nema mogucnosti za krivicno gonjenje, organ koji vodi postupak raspravit ce i to pitanje.

C lan 144.

U slucaju kad se zbog prethodnog pitanja ne mora prekinuti postupak po clanu 143. stav

  1. ovog zakona, organ koji vodi postupak može sam uzeti u pretres prethodno pitanje i raspraviti ga kao sastavni dio stvari i na toj osnovi riješiti samu stvar.
C lan 145.

(1) Ako organ koji vodi upravni postupak ne uzme prethodno pitanje u pretres u smislu clana 144. ovog zakona, a postupak za rješenje prethodnog pitanja koji se može voditi samo po službenoj dužnosti još nije pokrenut kod nadležnog organa, on ce tražiti da nadležni organ pokrene postupak o tom pitanju.

(2) U stvari u kojoj se postupak za rješenje prethodnog pitanja pokrece povodom zahtjeva stranke organ koji vodi upravni postupak može zakljuckom naložiti jednoj od stranaka da radi rješenja prethodnog pitanja traži od nadležnog organa pokretanje postupka,

odredujuci joj rok u kom je dužna da to ucini, i da mu o podnesenom traženju podnese dokaz. Pritom ce organ koji vodi upravni postupak upozoriti stranku na posljedice propuštanja. Rok za traženje pokretanja postupka za rješenje prethodnog pitanja pocinje teci od dana konacnosti zakljucka.

(3) Ako stranka ne podnese u odredenom roku dokaz da je od nadležnog organa tražila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat ce se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a organ koji vodi upravni postupak obustavit ce postupak. Ako to nije ucinila protivna stranka, organ ce nastaviti postupak i sam ce raspraviti prethodno pitanje.

(4) Protiv zakljucka donesenog po stavu 2. ovog clana, dopuštena je posebna žalba.

C lan 146.

(1) Postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja kod nadležnog organa nastavit ce se pošto rješenje doneseno o tom pitanju postane konacno.

(2) Postupak se može nastaviti po službenoj dužnosti i u slucaju kad se ocijeni da više nema razloga da se ceka na konacno rješenje prethodnog pitanja kod nadležnog organa, osim u slucaju iz stava 1. clana 143. ovog zakona.

  1. Usmena rasprava
C lan 147.

Službena osoba koja vodi postupak odreduje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom slucaju kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti:

1) u stvarima u kojima ucestvuju dvije ili više stranaka s protivnim interesima, ili 2) kad se ima izvrsiti uvidaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka.

C lan 148.

(1) Usmena rasprava je javna.

(2) Službena osoba koja vodi postupak može iskljuciti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio: 1) ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, 2) ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, 3) ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji, 4) ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju službenu, poslovnu, profesionalnu, naucnu ili umjetnicku tajnu.

(3) Prijedlog za iskljucenje javnosti moze staviti i zainteresirana osoba.

(4) O iskljucenju javnosti donosi se zakljucak, koji mora biti obrazložen i javno objavljen.

(5) Pri priopcavanju rješenja javnost se ne moze iskljuciti.

C lan 149.

(1) Iskljucenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomocnike i strucne pomagace.

(2) Službena osoba koja vodi postupak može dopustiti da usmenoj raspravi s koje je javnost iskljucena prisustvuju pojedine službene osobe, naucni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno naucni rad. Službena osoba koja vodi postupak upozorit ce ove osobe da su dužne da cuvaju kao tajnu ono što budu na raspravi saznale.

C lan 150.

(1) Organ koji vodi postupak dužan je da poduzima sve sto je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovlacenja i po mogucnosti bez prekidanja i odlaganja.

(2) Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremena da se pripreme za raspravu i da na nju dodu na vrijeme i bez vanrednih troškova. Pozvanim osobama ostavit ce se, po pravilu, osam dana od dostavljanja poziva do dana rasprave.

C lan 151.

Kad je raspravljanje na usmenoj raspravi, potrebno je izvršiti uvid u odredene planove, spise ili druge predmete, ove predmete treba staviti na uvid pozvanim osobama istovremeno s odredivanjem rasprave, a u pozivu za raspravu naznaciti vrijeme i mjesto, kad i gdje se oni mogu razgledati.

C lan 152.

(1) Organ koji vodi postupak dužan je da i javno objavi odredivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost da se pojedinac ni pozivi nece moci na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerovatnoca da ima zainteresiranih osoba koje se jos nisu pojavile kao stranke, ili kad to nalazu drugi slicni razlozi.

(2) Javna objava usmene rasprave treba da sadrži sve podatke koji moraju biti navedeni u pojedinacnom pozivu, kao i poziv da na raspravu dode svako ko smatra da se stvar tice njegovih pravno zašticenih interesa. Ova se objava priopcava na nacin propisan u clanu

  1. ovog zakona.
C lan 153.

Usmena rasprava odrzat ce se, po pravilu, u sjedištu organa koji vodi postupak. Ako je potreban uvidaj u mjestu van sjedišta tog organa, usmena rasprava se može održati na mjestu uvidaja. Organ koji vodi postupak može odrediti za usmenu raspravu i drugo mjesto kad je to potrebno radi znatnog smanjenja troškova i radi temeljnijeg, bržeg ili jednostavnijeg raspravljanja stvari.

C lan 154.

(1) Službena osoba koja vodi postupak dužna je da na pocetku usmene rasprave utvrdi koje su od pozvanih osoba prisutne, a za odsutne da provjeri da li su im pozivi pravilno dostavljeni.

(2) Ako neka od stranaka koja jos nije sasludana nije došla na raspravu, a nije utvrdeno da joj je poziv pravilno dostavljen, sluzbena osoba koja vodi postupak odgodit ce raspravu, osim u slucaju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom.

(3) Ako na usmenu raspravu ne dode stranka po cijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se može pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, službena osoba koja vodi postupak obustavit ce postupak. Protiv zakljucka o tome dopuštena je posebna žalba. Ako se ne može pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev, ili ako bi se postupak u javnom interesu morao nastaviti po službenoj dužnosti, službena osoba ce, prema okolnostima slucaja, provesti raspravu bez te osobe ili ce je odgoditi.

(4) Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana, službena osoba koja vodi postupak može provesti raspravu i bez nje, a može na njen trošak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rješenja stvari.

C lan 155.

(1) Ako prisutna stranka, i pored upozorenja na posljedice, ne stavi u toku same rasprave primjedbu na rad koji se na raspravi obavlja, smatrat ce se da nema primjedbi. Ako ta stranka kasnije stavi primjedbu na rad obavljen na raspravi, organ koji rješava o stvari cijenit ce tu primjedbu, ako ona može imati uticaj na rješavanje stvari i ako nije data poslije rasprave da bi se odugovlacio postupak.

(2) Ako stranka koja je pozvana javnim priopcenjem poziva nije došla na raspravu, a primjedbe na rad obavljen na raspravi stavi poslije rasprave, ove ce se primjedbe uzeti u obzir pod uvjetom iz stava 1. ovog clana.

C lan 156.

(1) Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono što je predmet ispitnog postupka.

(2) Ako se predmet ne može pretresti na jednoj raspravi, službena osoba koja vodi postupak prekinut ce raspravu i zakazati što prije njen nastavak. Za ovaj nastavak službena osoba ce poduzeti sve mjere koje su propisane za odredivanje usmene rasprave, a prisutnim osobama može usmeno priopciti te mjere, kao i vrijeme i mjesto nastavka rasprave. Pri nastavku usmene rasprave službena osoba koja vodi postupak iznijet ce u glavnim crtama tok dotadašnje rasprave.

(3) Za izvodenje pismenih dokaza koji se naknadno podnesu ne mora se ponovo odredivati usmena rasprava, ali ce se stranci dati mogucnost da se o izvedenim dokazima izjasni.

B. DOKAZIVANJE
  1. Op c e odredbe
C lan 157.

(1) Cinjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrduju se dokazima.

(2) Kao dokazno sredstvo upotrijebit ce se sve što je podesno za utvrdivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slucaju, kao što su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, svjedoci, izjava stranke, vještaci, uvidaj.

C lan 158.

(1) Da li neku cinjenicu treba dokazivati ili ne, odlucuje službena osoba koja vodi postupak, ovisno od toga da li ta cinjenica moze imati uticaja na rješavanje stvari. Dokazi se, po pravilu, izvode pošto se utvrdi šta je u cinjenicnom pogledu sporno ili šta treba dokazivati.

(2) Ne treba dokazivati cinjenice koje su opce poznate.

(3) Isto tako, ne treba dokazivati cinjenice cije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopušteno dokazivati nepostojanje tih cinjenica, ako zakonom nije drukcije odredeno.

C lan 159.

Ako je dokazivanje pred organom koji vodi postupak neizvodljivo ili skopcano s nesrazmjernim troškovima ili s velikim gubitkom vremena, dokazivanje ili pojedini dokazi mogu se izvoditi pred zamoljenim organom.

C lan 160.

Kad je propisom predvideno da se stvar može riješiti na osnovu cinjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrduju (cinjenice i

okolnosti koje su ucinjene vjerovatnim), ne moraju se izvoditi posebni dokazi radi utvrdivanja tih cinjenica predvideni odredbama ovog zakona o izvodenju dokaza.

C lan 161.

(1) Ako organu koji rješava o stvari nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, može se obavijestiti o tome kod federalnog organa uprave nadležnog za poslove pravosuda i uprave.

(2) Organ koji rješava o stvari može od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu koju je izdao nadležni inozemni organ kojom se potvrduje koje pravo vazi u stranoj državi. Dopušteno je dokazivanje stranog prava protivno ovakvoj javnoj ispravi, ako medjunarodnim ugovorom nije drukcije predvidjeno.

  1. Isprave
C lan 162.

(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ u granicama svoje nadležnosti, a koja može biti prilagodena elektronskoj obradi podataka, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala institucija koja ima javne ovlasti, odnosno drugo pravno lice (javna isprava), dokazuje ono što se u njoj potvrduje ili odreduje.

(2) U postupku dokazivanja, mikrofilmska kopija isprave, odnosno reprodukcija te kopije, izjednacava se s ispravom iz stava 1. ovog clana, ako je takvu mikrofilmsku kopiju, odnosno reprodukciju te kopije, izdao organ u granicama svoje nadležnosti, odnosno institucija koja ima javne ovlasti ili drugo pravno lice.

(3) Dopušteno je dokazivati da su u takvoj ispravi, odnosno mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije, cinjenice neistinito potvrdene ili da je sama isprava, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, neispravno sastavljena.

(4) Dopušteno je dokazivati da mikrofilmska kopija, odnosno reprodukcija te kopije nije vjerna originalu.

C lan 163.

Ako je na ispravi nešto precrtano, ostrugano, ili inace izbrisano, umetnuto, ili ako na ispravi postoje kakvi drugi vanjski nedostaci, službena osoba koja vodi postupak ocijenit ce prema svim okolnostima da li je time i u kojoj mjeri umanjena dokazna vrijednost isprave ili je isprava potpuno izgubila dokaznu vrijednost za rješavanje stvari o kojoj se vodi postupak.

C lan 164.

(1) Isprave koje služe kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja službena osoba koja vodi postupak. Stranka podnosi ispravu u originalu, mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije, ili u ovjerenom prepisu ili ovjerenoj fotokopiji, a može je podnijeti i u prostom prepisu. Kad stranka podnese ispravu u ovjerenom prepisu, službena osoba koja vodi postupak može tražiti da stranka pokaže originalnu ispravu, a kad podnese ispravu u prostom prepisu, službena osoba ce utvrditi da li je prost prepis vjeran originalu. Mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije koju je na propisan nacin izdao organ u granicama svoje nadležnosti ili institucija koja ima javne ovlasti, odnosno drugo pravno lice, ima u upravnom postupku dokaznu vrijednost originalne isprave, u smislu clana 162. stav 1. ovog zakona, za rješavanje stvari o kojoj se vodi postupak.

(2) Ako je neke cinjenice ili okolnosti organ koji je za to bio nadležan vec utvrdio ili su posvjedocene u javnoj ispravi (kao osobna karta, izvod iz maticne knjige i dr.), organ koji vodi postupak uzet ce ove cinjenice i okolnosti za dokazane. Kad je u pitanju sticanje ili gubljenje prava, a postoji vjerovatnoca da su se te cinjenice i okolnosti naknadno izmijenile, ili ih na osnovu posebnih propisa treba posebno dokazati, službena osoba ce tražiti da stranka podnese posebne dokaze o tim cinjenicama i okolnostima, ili ce ih organ sam pribaviti.

C lan 165.

(1) Službena osoba koja vodi postupak može pozvati stranku koja se poziva na neku ispravu da je podnese, ako njom raspolaže ili ako je može pribaviti.

(2) Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka nece dobrovoljno da je podnese ili pokaže, službena osoba koja vodi postupak pozvat ce tu stranku da podnese ili pokaze ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti.

(3) Ako stranka koja je pozvana da podnese, odnosno pokaže ispravu ne postupi po pozivu, službena osoba koja vodi postupak cijenit ce, s obzirom na sve okolnosti slucaja, od kakvog je to uticaja za rješavanje stvari.

C lan 166.

Ako se isprava koja se ima upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi kod organa ili institucije koja ima javne ovlasti, odnosno kod drugog pravnog lica, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribavit ce ovu ispravu po službenoj dužnosti. Ti organi, institucije i pravna lica dužni su postupiti po traženju nadležnog organa.

C lan 167.

(1) Ako se isprava nalazi kod trece osobe, a ta osoba nece dobrovoljno da je pokaže, organ koji vodi postupak pozvat ce zakljuckom tu osobu da pokaže ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti.

(2) Treca osoba može uskratiti pokazivanje isprave iz istih razloga, kao i svjedok svjedocenje.

(3) Protiv trece osobe koja bez opravdanog razloga odbije da pokaže ispravu postupit ce se kao protiv onoga koji odbije da svjedoci.

(4) Protiv zakljucka kojim mu se nareduje pokazivanje isprave, kao i protiv zakljucka o kazni zbog nepokazivanja isprave, treca osoba ima pravo žalbe, koja odgada izvršenje zakljucka.

(5) Stranka koja se poziva na ispravu koja se nalazi kod trece osobe dužna je naknaditi troškove koje je ta osoba imala u vezi sa pokazivanjem isprave.

C lan 168.

(1) Sukladno Ustavu Federacije, stranka ima pravo da podnosi isprave na jeziku iz clana

  1. ovog zakona.

(2) Isprave koje su izdate na stranom jeziku podnose se u ovjerenom prevodu, ako je to potrebno.

(3) Isprave koje je izdao inozemni organ, koje u mjestu gdje su izdate vaze kao javne isprave, imaju, pod uvjetima reciprociteta, istu dokaznu snagu kao i domace javne isprave, ako su propisno ovjerene.

  1. Uvjerenja
C lan 169.

(1) Organi su dužni izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (certifikate, potvrde i dr.) o cinjenicama o kojima vode službenu evidenciju.

(2) Pod uvjetima iz stava 1. ovog clana, institucije koje imaju javne ovlasti, kao i druga pravna lica i institucije, izdaju uvjerenja, odnosno druge isprave o cinjenicama u vezi sa poslovima koje sukladno zakonu obavljaju te institucije, odnosno pravna lica i institucije.

(3) Uvjerenja i druge isprave o cinjenicama o kojima se vodi službena evidencija moraju se izdavati sukladno podacima službene evidencije. Takva uvjerenja, odnosno druge isprave imaju znacaj javne isprave.

(4) Pod službenom evidencijom podrazumijevaju se evidencije koje su ustanovljene zakonom ili drugim propisom, ili opcim aktom institucije koja ima javne ovlasti, odnosno drugog pravnog lica i institucije.

(5) Uvjerenje i druge isprave o cinjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatražila izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stava

  1. ovog clana, kojim je ustanovljena službena evidencija, nije drukcije odredeno.

(6) Ako organi, pravna lica i institucije iz st. 1. i 2. ovog clana odbiju zahtjev za izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, dužni su da o tome donesu posebno rješenje. Ako u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva ne izdaju uvjerenje, odnosno drugu ispravu, niti donesu i dostave stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, smatra se da je zahtjev odbijen.

(7) Ako stranka, na osnovu dokaza kojima raspolaže, smatra da joj uvjerenje, odnosno druga isprava nije izdata u skladu s podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu uvjerenja, odnosno druge isprave. Organ, odnosno pravno lice i institucija, dužan je da donese posebno rješenje ako odbije zahtjev stranke da joj izmijeni, odnosno izda novo uvjerenje ili drugu ispravu. I u tom slucaju vazi rok od pet dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje novog uvjerenja, odnosno druge isprave, a ako to ne bude ucinjeno u tom roku, smatra se da je zahtjev odbijen.

C lan 170.

(1) Organi, odnosno poduzeca (društva), ustanove i druga pravna lica dužni su izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave i o cinjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju, ako je to zakonom odredeno. U tom slucaju cinjenice se utvrduju vodenjem postupka propisanog odredbama ove glave o dokazivanju.

(2) Uvjerenje, odnosno druga isprava izdata na nacin predvidjen u stavu 1. ovog clana, ne vezuje organ kome je podnesena kao dokaz i koji treba da rješava o stvari. Ako organ ne prihvati to uvjerenje, odnosno drugu ispravu kao dokaz, u tom slucaju on ce sam pristupiti utvrdivanju cinjenica navedenih u uvjerenju.

(3) Uvjerenje, odnosno druga isprava stranci se izdaje, odnosno rješenje o odbijanju zahtjeva donosi i stranci dostavlja u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva, a ako se tako ne postupi, smatra se da je zahtjev stranke odbijen.

  1. Svjedoci
C lan 171.

(1) Svjedok može biti svaka fizicka osoba koja je bila sposobna da opazi cinjenicu o kojoj ima da svjedoci i koja je u stanju da to svoje opažanje saopci.

(2) Osoba koja u postupku ucestvuje u svojstvu službene osobe ne može biti svjedok.

C lan 172.

Svaka osoba koja se kao svjedok poziva dužna je da se odazove pozivu, a i da svjedoci, ako ovim zakonom nije drukcije odredeno.

C lan 173.

Ne može se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost cuvanja službene, državne ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti.

C lan 174.

(1) Svjedok može uskratiti svjedocenje: 1) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izložio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili krivicnom gonjenju njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobocnoj liniji do treceg stupnja zakljucno, njegovog bracnog druga ili srodnika po tažbini, do drugog stupnja zakljucno i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili starinika, usvojioca ili usvojenika; 2) na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti a da ne povrijedi obavezu da cuva poslovnu, profesionalnu, umjetnicku ili znanstvenu tajnu; 3) o onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom punomocniku; 4) o onome o cemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku.

(2) Svjedok se može osloboditi dužnosti svjedocenja i o pojedinim drugim cinjenicama kad iznese važne razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge da ucini vjerovatnim.

(3) Svjedok ne može zbog opasnosti od kakve imovinske štete uskratiti svjedocenje o pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao svjedok, pisar ili posrednik, o radnjama koje je u vezi sa spornim pitanjem poduzeo kao pravni prethodnik ili zastupnik jedne od stranaka, kao i o svakoj onoj radnji o kojoj je na osnovu posebnih propisa dužan podnijeti prijavu ili dati izjavu.

C lan 175.

(1) Svjedoci se saslušavaju pojedinacno, bez prisustva onih svjedoka koji ce se kasnije saslušati.

(2) Saslušani svjedok ne smije se udaljiti bez dozvole službene osobe koja vodi postupak.

(3) Službena osoba koja vodi postupak može vec saslušanog svjedoka ponovo saslušati, a svjedoke ciji se iskazi ne slažu može suociti.

(4) Osoba koja zbog bolesti ili tjelesne nesposobnosti ne može doci po pozivu ispitat ce se u svom stanu.

C lan 176.

(1) Svjedok ce se prethodno upozoriti da je dužan da govori istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da može na svoj iskaz biti zaklet, pa ce mu se predociti i posljedice davanja lažnog iskaza.

(2) Od svjedoka ce se zatim uzeti opci osobni podaci ovim redom: ime i prezime, zanimanje, boravište, mjesto rodenja, godine života i bracno stanje. Ako je potrebno, svjedok ce biti ispitan i o okolnostima koje se ticu njegove vjerodostojnosti kao svjedoka u predmetu o kom je rijec, a osobito o njegovim srodnickim odnosima prema strankama.

(3) Službena osoba koja vodi postupak ukazat ce svjedoku na koja pitanja može uskratiti svjedocenje.

(4) Nakon toga svjedoku ce se postavljati pitanja o samom predmetu i pozivat ce se da iznese šta mu je o tome poznato.

(5) Nije dopušteno postavljati takva pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti.

(6) Svjedok ce se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono što svjedoci.

C lan 177.

(1) Ako svjedok ne zna jezik na kom se vodi postupak, ispitat ce se preko tumaca (prevoditelja).

(2) Ako je svjedok gluh, pitanja ce mu se postavljati pismeno, a ako je nijem, pozvat ce se da pismeno odgovora. Ako se ispitivanje ne može izvršiti na ovaj nacin, pozvat ce se kao tumac osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.

C lan 178.

(1) Pošto sasluša svjedoka, službena osoba koja vodi postupak može odluciti da svjedok položi zakletvu na svoj iskaz. Nece se zaklinjati svjedok koji je maloljetan ili koji ne može dovoljno da shvati znacaj zakletve.

(2) Zakletva se polaže usmeno izgovaranjem ovih rijeci: "Zaklinjem se da sam o svemu o cemu sam ovdje pitan govorio istinu i da ništa što o ovoj stvari znam nisam precutao".

(3) Nijemi svjedoci koji znaju citati i pisati zaklinju se na taj nacin što potpisuju tekst zakletve, a gluhi svjedoci ce procitati tekst zakletve. Ako nijemi ili gluhi svjedoci ne znaju citati ni pisati, zaklet ce se preko tumaca.

C lan 179.

(1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dode, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude saslušan, organ koji vodi postupak može narediti da se prisilno dovede i da snosi troškove dovodenja, a može ga i kazniti novcano do 50 DM.

(2) Ako svjedok dode, pa bez opravdanog razloga odbije da svjedoci i ako je upozoren na posljedice odbijanja, može se kazniti novcano do 50 DM, a ako i poslije toga odbije da svjedoci, može se još jedanput kazniti do 50 DM. Zakljucak o izricanju novcane kazne donosi službena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje stvari, a kod zamoljenog organa u suglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje u slicnim stvarima.

(3) Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, službena osoba koja vodi postupak poništit ce zakljucak o kazni ili troškovima. Ako svjedok naknadno pristane da svjedoci, službena osoba može poništiti zakljucak o kazni.

(4) Službena osoba koja vodi postupak može odluciti da svjedok naknadi troškove koje je prouzrokovao svojim izostankom ili odbijanjem da svjedoci.

(5) Protiv zakljucka o troškovima ili novcanoj kazni donesenog na osnovu ovog clana, dopuštena je posebna žalba.

  1. Izjava stranke
C lan 180.

(1) Ako za utvrdivanje odredene cinjenice ne postoji neposredan dokaz, ili se takva cinjenica ne može utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, za utvrdivanje te cinjenice može se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke. Izjava stranke može se uzeti kao dokazno sredstvo i u stvarima malog znacaja ako bi se odredena cinjenica imala utvrdivati saslušanjem svjedoka koji živi u mjestu udaljenom od sjedišta organa, ili bi inace, usljed pribavljanja drugih dokaza, bilo otežano ostvarivanje prava stranke. Izjava se unosi u zapisnik.

(2) Zakonom se može propisati da se i u slucajevima osim onih iz stava 1. ovog clana odredene cinjenice mogu dokazivati izjavom stranke.

(3) Vjerodostojnost izjave stranke cijeni se po nacelu propisanom u clanu 8. ovog zakona.

(4) Prije uzimanja izjave stranke službena osoba koja vodi postupak dužna je upozoriti stranku na krivicnu i materijalnu odgovornost za davanje lažne izjave

  1. Vještaci
C lan 181.

Kad je za utvrdivanje ili ocjenu neke cinjenice važne za rješavanje stvari potrebno strucno znanje kojim ne raspolaže službena osoba koja vodi postupak, izvest ce se dokaz vještacenjem.

C lan 182.

(1) Ako bi dokazivanje vjestacenjem bilo nesrazmjerno skupo prema znacaju ili vrijednosti predmeta, stvar ce se riješiti na osnovu drugih dokaznih sredstava.

(2) U slucaju iz stava 1. ovog clana vještacenje ce se izvršiti ako stranka to zahtijeva i pristane da snosi troškove.

C lan 183.

(1) Radi izvodenja dokaza vještacenjem službena osoba koja vodi postupak odreduje, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke, jednog vještaka, a kad ocijeni da je vještacenje složeno, može odrediti dva ili više vještaka.

(2) Za vještake ce se odrediti osobe koje su strucne, i to prvenstveno one koje imaju posebno ovlaštenje za davanje strucnog mišljenja o pitanjima iz odgovorajuce struke, ako je takvo ovlaštenje predvideno propisima.

(3) Stranka ce se, po pravilu, prethodno saslušati o licnosti vještaka.

(4) Za vještaka se ne može odrediti osoba koja ne može biti svjedok.

C lan 184.

(1) Svako ko ima potrebnu strucnu spremu mora se primiti dužnosti vještaka, osim ako ga službena osoba koja vodi postupak od toga oslobodi iz opravdanih razloga, kao što su: preopterecenost vjestacenjima, drugim poslovima i slicno.

(2) Oslobadanje od dužnosti vještacenja može tražiti i rukovodilac organa ili pravnog lica gdje je vještak zaposlen, ako postoje opravdani razlozi.

C lan 185.

(1) Vještak može uskratiti vještacenje iz istih razloga iz kojih svjedok svjedocenje.

(2) Osobe zaposlene u organu ce biti oslobodene dužnosti vještacenja kad je posebnim propisom predvideno njihovo osobadanje od te dužnosti.

C lan 186.

(1) U pogledu izuzeca vještaka na odgovarajuci nacin ce se primjenjivati odredbe ovog zakona o izuzecu službenih osoba.

(2) Stranka može tražiti izuzece vještaka i ako ucini vjerovatnim okolnosti koje dovode u pitanje njegovo strucno znanje.

(3) O izuzecu vještaka odlucuje zakljuckom službena osoba koja vodi postupak.

C lan 187.

(1) Prije pocetka vještacenja vještaka treba upozoriti da je dužan da predmet vještacenja brižljivo razmotri i u svojem pismenom nalazu tacno navede što zapazi i utvrdi, kao i da svoje obrazloženo strucno mišljenje iznese nepristrasno i sukladno pravilima znanosti i vještine.

(2) Službena osoba koja vodi postupak zatim pokazuje vjestaku predmet koji ovaj ima da razmotri.

(3) Kad vještak izlozi svoj nalaz i mišljenje, službena osoba koja vodi postupak, kao i stranke mogu mu postavljati pitanja i tražiti objašnjenja u pogledu datog nalaza i mišljenja. Nalaz i mišljenje daje se pismeno.

(4) U pogledu saslušavanja vještaka na odgovarajuci nacin ce se primjenjivati odredbe clana 176. ovog zakona.

(5) Vještak ne polaže zakletvu.

C lan 188.

(1) Vještaku se može naložiti da izvrši vještacenje i izvan usmene rasprave. U tom slucaju može se tražiti da vještak na usmenoj raspravi obrazloži svoj pismeni nalaz i mišljenje.

(2) Ako je postavljeno više vještaka, oni mogu svoj nalaz i mišljenje dati zajednicki. Ako se ne slažu, svaki ce od njih odvojeno izložiti svoj nalaz i mišljenje.

C lan 189.

(1) Ako nalaz i mišljenje vještaka nisu jasni ili potpuni, ili ako se nalazi i mišljenje vještaka bitno razlikuju, ili ako mišljenje nije dovoljno obrazloženo, ili se pojavi osnovana sumnja u tacnost datog mišljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslušavanjem vještaka, obnovit ce se vještacenje s istim ili drugim vještacima, a može se zatražiti i mišljenje od neke znanstvene ili strucne ustanove.

(2) Mišljenje od znanstvene ili strucne ustanove može se tražiti onda kad se zbog složenosti slucaja ili zbog potrebe vršenja analize moze opravdano pretpostaviti da ce se na taj nacin doci do tacnijeg mišljenja.

C lan 190.

(1) Ako vještak koji je uredno pozvan ne dode, a izostanak ne opravda, ili dode ali odbije da vještaci, ili kad u ostavljenom roku ne podnese svoj pismeni nalaz i mišljenje, može se kazniti novcano do 50 DM. Ako su usljed neopravdanog izostanka vještaka, usljed njegovog odbijanja da vještaci, ili usljed propuštanja da podnose pismeni nalaz i mišljenje nastali troškovi u postupku, može se odrediti da te troškove snosi vještak.

(2) Zakljucak o novcanoj kazni ili o placanju troškova donosi službena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje stvari, a kod zamoljenog organa u suglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje u slicnim stvarima.

(3) Ako vještak naknadno opravda svoj izostanak, ili naknadno opravda što svoj pismeni nalaz i mišljenje nije podnio na vrijeme, službena osoba koja vodi postupak poništit ce zakljucak o novcanoj kazni ili o troškovima, a ako vještak naknadno pristane da vještaci, službena osoba može poništiti zakljucak o novcanoj kazni.

(4) Protiv zakljucka o troškovima ili o novcanoj kazni donosenog na osnovu st. 1. ili 2. ovog clana, dopuštena je posebna žalba.

  1. Tuma c i (prevoditelji)
C lan 191.

(1) Tumac je osoba koja se odreduje radi sporazumijevanja sa ucesnikom u postupku koji je gluh ili nijem, a cije se saslušanje ne može izvršiti pismenim putem.

(2) Ako u postupku ucestvuje osoba koja ne poznaje jezik na kojem se vodi postupak, toj osobi se odreduje prevoditelj koji poznaje jezik te osobe.

(3) Glede obaveze odredivanja tumaca, odnosno prevoditelja, oslobadanja od te dužnosti, prava uskracivanja tumacenja odnosno prevodenja, izuzeca i drugih pitanja, na odgovarajuci nacin se primijenjuju odredbe ovog zakona koje se odnose na vještaka.

  1. Uvi d aj
C lan 192.

Uvidaj se vrši kad je za utvrdivanje neke cinjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe koja vodi postupak.

C lan 193.

(1) Stranke imaju pravo da prisustvuju uvidaju. Koje ce osobe osim stranaka prisustvovati uvidaju, odreduje službena osoba koja vodi postupak.

(2) Uvidaj se može izvršiti i uz sudjelovanje vještaka.

C lan 194.

Uvidaj stvari koja se bez teškoce može donijeti na mjesto gdje se postupak vodi izvršit ce se na tom mjestu, a inace uvidaj se vrši na mjestu gdje se stvar nalazi.

C lan 195.

(1) Vlasnik ili držalac stvari, prostorija ili zemljišta koja se imaju razgledati, ili u kojima, odnosno na kojima se nalaze stvari uvidaja, ili preko kojih je potrebno preci, dužan je dopustiti da se uvidaj izvrši.

(2) Ako vlasnik ili držalac ne dopusti da se izvrši uvidaj, na odgovarajuci nacin ce se primijeniti odredbe ovog zakona o uskracivanju svjedocenja.

(3) Prema vlasniku ili držaocu koji bez opravdanog razloga ne dopusti da se uvidaj izvrši mogu se primijeniti iste mjere koje se primjenuju prema svjedoku koji odbije da svjedoci (clan 179. st. 2., 3. i 4.).

(4) Šteta koja je nanesena prilikom obavljanja uvidaja spada u troškove postupka (clan

  1. stav 1.) i naknadit ce se vlasniku ili držaocu. O tome donosi zakljucak službena osoba koja vodi postupak. Protiv tog zakljucka dopuštena je posebna žalba.
C lan 196.

Službena osoba koja rukovodi uvidajem pazit ce da uvidaj ne bude zloupotrijebljen i da ne bude povrijedena nicija poslovna, profesionalna, znanstvena ili umjetnicka tajna.

  1. Osiguranje dokaza
C lan 197.

(1) Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz nece moci kasnije izvesti ili da ce njegovo izvodenje biti otežano, može se, radi osiguranja dokaza u svakom stanju postupka, pa i prije nego što je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti.

(2) Osiguranje dokaza vrši se po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranke, odnosno osobe koja ima pravni interes.

C lan 198.

(1) Za osiguranje dokaza u toku postupka nadležan je organ koji vodi postupak.

(2) Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadležan je organ na cijem se podrucju nalaze stvari koje treba razgledati, odnosno na cijem podrucju borave osobe koje treba saslušati.

C lan 199.

(1) O osiguranju dokaza donosi se poseban zakljucak.

(2) Protiv zakljucka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza dopuštena je posebna žalba, koja ne prekida tok postupka.

XII - RJEŠENJE
  1. Organ koji donosi rješenje
C lan 200.

(1) Na osnovu cinjenica utvrdenih postupku organ nadležan za rješavanje donosi rješenje o stvari koja je predmet postupka.

(2) Kad o stvari rješava kolegijalni organ, on može rješavati kad je prisutno više od polovine njegovih clanova, a rješenje donosi vecinom glasova prisutnih clanova, ako zakonom ili drugim propisima nije odredena narocita vecina.

(3) Glede rješavanja upravne stvari koje vrši organ izvršne vlasti, primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako posebnim propisima koji ureduju ta pitanja o kojima rješenje donosi organ izvršne vlasti nije drukcije odredeno.

C lan 201.

Kad je zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu odredeno da o jednoj stvari rješavaju dva ili više organa, svaki je od njih dužan da riješi o toj stvari. Ovi ce se organi sporazumjeti koji ce od njih izdati rješenje, i u tom rješenju mora biti naveden akt drugog organa.

C lan 202.

(1) Kad je u zakonu ili na zakonu utemeljenom propisu odredeno da rješenje donosi jedan organ u suglasnosti sa drugim organom, organ koji donosi rješenje sastavlja rješenje i šalje ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom organu, koji može dati suglasnost potvrdom na samom rješenju ili posebnim aktom. U takvom slucaju rješenje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rješenje.

(2) U slucaju iz stava 1. ovog clana, organ koji donosi rješenje sastavlja i šalje ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom organu, koji može dati suglasnost potvrdom na samom rješenju ili posebnim aktom. U takvom slucaju rješenje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rješenje.

(3) Odredba stava 2. ovog clana važi i za slucaj kad je u zakonu propisano da rješenje donosi jedan organ uz potvrdu ili odobrenje drugog organa.

(4) Kad je zakonom ili drugim propisom odredeno da je nadležni organ dužan da prije donošenja rješenja pribavi mišljenje drugog organa, rješenje se može donijeti samo poslije pribavljenog mišljenja.

(5) Organ cija je suglasnost ili mišljenje, odnosno potvrda ili odobrenje potrebno za donošenje rješenja dužan je suglasnost ili mišljenje, odnosno potvrdu ili odobrenje dati u roku od 15 dana od dana kada mu je zatraženo, ako posebnim propisima nije odreden drugi rok. Ako taj organ u tom roku ne izda svoj akt i ne dostavi ga organu koji donosi rješenje, kojim daje ili odbija suglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno mišljenje, smatra se da je dao suglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno mišljenje, a ako ne da nikakvo izjašnjenje, nadležni organ može donijeti rješenje i bez pribavljene suglasnosti ili mišljenja, odnosno potvrde ili odobrenja, ako posebnim propisima nije drugacije odredeno.

C lan 203.

Ako službena osoba koja je vodila postupak nije ovlaštena da donosi rješenje, dužna je da podnese nacrt rješenja organu koji donosi rješenje. Ova službena osoba potpisuje nacrt rješenja (clan 36. st. 2. i 3).

  1. Oblik i sastavni dijelovi rješenja
C lan 204.

(1) Svako rješenje mora se kao takvo oznaciti. Iznimno, ako je to nužno, posebnim propisima može se predvidjeti da se rješenju može dati i drugi naziv.

(2) Rješenje se donosi pismeno. Iznimno, u slucajevima predvidenim ovim zakonom, rješenje se može donijeti i usmeno.

(3) Pismeno rješenje sadrži: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazloženje, uputstvo o pravnom lijeku, potpis ovlaštene službene osobe i pecat organa. U slucajevima predvidenim zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona rješenje ne mora sadržavati pojedine od ovih dijelova. Ako se rješenje obraduje mehanografski, umjesto potpisa može da sadrži faksimil ovlaštene službene osobe.

(4) I kad se rješenje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, sukladno ovom zakonu.

(5) Rješenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prepisu.

C lan 205.

(1) Uvod rješenja sadrži: naziv organa koji donosi rješenje, propis o nadležnosti tog organa, ime stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomocnika ako ga ima i kratko oznacenje predmeta postupka.

(2) Ako su rješenje donijela dva ili više organa, ili je doneseno uz suglasnost, potvrdu, odobrenje ili po pribavljenom mišljenju drugog organa, to se ima navesti u uvodu, a ako je stvar riješio kolegijalni organ, u uvodu se oznacava dan sjednice kolegijalnog organa na kojoj je stvar riješena. Ako se rješenje donosi po službenoj dužnosti, to se navodi u uvodu rješenja.

C lan 206.

(1) Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u toku postupka nije posebno riješeno.

(2) Dispozitiv mora biti kratak i odreden, a, kad je potrebno, može se podijeliti i na više tacaka.

(3) Dispozitivom se može riješiti i o troškovima postupka, ako ih je bilo, odredujuci njihov iznos, ko ih je dužan platiti, kome i u kom roku. Ako se u dispozitivu ne rješava o troškovima, navest ce se da ce se o njima donijeti poseban zakljucak.

(4) Ako se rješenjem nalaze izvršenje kakve radnje, u dispozitivu ce se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvršiti.

(5) Kad je propisano da žalba ne odgada izvršenje rješenja, to mora biti navedeno u dispozitivu.

C lan 207.

(1) U jednostavnim stvarima u kojima ucestvuje samo jedna stranka, kao i u jednostavnim stvarima u kojima u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka, ali ni jedna ne prigovara postavljenom zahtjevu, a zahtjev se uvažava, obrazloženje rješenja može sadržavati samo kratko izlaganje zahtjeva stranke i pozivanje na pravne propise na osnovu kojih je stvar riješena. U ovakvim stvarima rješenje se može izdati i na propisanom obrascu.

(2) U ostalim stvarima obrazloženje rješenja sadrži: kratko izlaganje zahtjeva stranaka, izvedene dokaze i utvrdeno cinjenicno stanje, razloge koji su bili odlucujuci pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen neki od zahtjeva stranaka, razloge koji s obzirom na utvrdeno cinjenicno stanje upucuju na onakvo rješenje kako je dato u dispozitivu i pravne propise na osnovu kojih je riješena upravna stvar. Ako žalba ne odgada izvršenje

rješenja, obrazloženje sadrži i pozivanje na propis koji to predvida. U obrazloženju rješenja moraju biti obrazloženi i oni zakljucci protiv kojih nije dopuštena posebna žalba.

(3) Kad je nadležni organ zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu ovlašten da riješi stvar po slobodnoj ocjeni, dužan je da u obrazloženju, pored podataka iz stava 2. ovog clana, navede propis u kojem je predvideno rješavanje po slobodnoj ocjeni i da izlozi razloge kojima se pri donošenju rješenja rukovodio. Ovi se razlozi ne moraju navesti kad je to u javnom interesu zakonom ili drugim propisom izricito predvideno.

(4) Ako je zakonom ili drugim propisom posebno predvideno da se u rješenju donesenom po slobodnoj ocjeni ne moraju navesti razlozi kojima se organ pri donošenju rješenja rukovodio, u obrazloženju rješenja navode se podaci iz stava 2. ovog clana, propis kojim je organ ovlašten da riješi stvar po slobodnoj ocjeni i propis kojim je ovlašten da ne mora navesti razloge kojima se pri donošenju rješenja rukovodio.

C lan 208.

(1) Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavještava da li protiv rješenja može izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom.

(2) Kad se protiv rješenja može izjaviti žalba, u uputstvu se navodi naziv organa kome se žalba izjavljuje, naziv organa kome se, u kom roku i s kolikom taksom žalba predaje, s tim da se navede i da se žalba može izjaviti i na zapisnik kod organa koji je donio rješenje.

(3) Kad se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi naziv i sjedište suda kom se tužba podnosi, u kom roku i s kolikom taksom, a kad se može pokrenuti drugi postupak pred sudom, navodi se sud kome se može obratiti i u kom roku.

(4) Kad je u rješenju dato pogrešno uputstvo, stranka može postupiti po vazecim propisima ili po uputstvu. Stranka koja postupi po pogresnom uputstvu ne moze zbog toga imati štetnih posljedica.

(5) Kad u rješenju nije dato nikakvo uputstvo ili je uputstvo nepotpuno, stranka može postupiti po važecim propisima, a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je rješenje donio da dopuni rješenje. U takvom slucaju rok za žalbu, odnosno sudsku tužbu tece od dana dostavljanja dopunjenog rješenja.

(6) Kad je protiv rješenja moguce izjaviti žalbu, a stranka je pogrešno upucena da protiv toga rješenja nema mjesta žalbi ili da se protiv njega moze pokrenuti upravni spor, rok za žalbu tece od dana dostavljanja rješenja suda kojim je tužba odbacena kao nedopuštena, ako stranka nije vec prije toga podnijela žalbu nadležnom organu.

(7) Kad protiv rješenja nije moguce izjaviti žalbu, a stranka je pogrešno upucena da se protiv tog rješenja može žaliti, pa je izjavila žalbu i zbog toga propustila rok za

pokretanje upravnog spora, ovaj rok joj tece od dana dostavljanja rješenja kojim joj je žalba odbacena, ako stranka nije vec prije toga pokrenula upravni spor.

(8) Uputstvo o pravnom lijeku, kao poseban sastavni dio rješenja, stavlja se poslije obrazloženja.

C lan 209.

(1) Rješenje potpisuje službena osoba koja je ovlaštena da donosi rješenje (clan 36).

(2) Rješenje koje je donio kolegijalni organ potpisuje predsjedavajuci, ako ovim zakonom ili posebnim propisom nije drugacije odredeno.

(3) Kad je kolegijalni organ donio potpuno rješenje, strankama se izdaje ovjeren prepis rješenja, a kad je stvar riješio zakljuckom, rješenje se izraduje u skladu sa tim zakljuckom, i ovjeren prepis takvog rješenja izdaje se strankama.

C lan 210.

(1) Kad je rijec o stvari koja se tice veceg broja odredenih osoba, može se za sve te osobe donijeti jedno rješenje, ali one moraju biti imenovane u dispozitivu, a u obrazloženju rješenja moraju biti izloženi razlozi koji se na svaku od njih odnose. Ovakvo rješenje mora se dostaviti svakoj od tih osoba, osim u sluccaju predvidenom u clanu 87. ovog zakona.

(2) Ako je rijec o stvari koja se tice veceg broja osoba koje organu nisu poznate, može se za sve njih donijeti jedno rješenje, ali ono mora sadržavati takve podatke da se iz njih može lahko utvrditi na koje se osobe rješenje odnosi (npr. stanovnici ili vlasnici imanja u odredenoj ulici ili stanari iz jedne zgrade i sl.).

C lan 211.

(1) U stvarima manjeg znacaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rješenje se može sastojati samo od dispozitiva u obliku službene zabilješke u spisu, ako su razlozi za takvo rješenje ocigledni i ako nije drugacije propisano.

(2) Takvo se rješenje, po pravilu, priopcava stranci usmeno, a napismeno joj se mora izdati ako ona to traži.

(3) Takvo rješenje, po pravilu, ne sadrži obrazloženje, osim ako je ono po prirodi stvari potrebno. Ovakvo rješenje može se izdati na propisanom obrascu.

C lan 212.

Kad je rijec o poduzimanju iznimno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovine, nadležni organ, odnosno ovlaštena službena osoba nadležnog organa (clan 36.), može donijeti rješenje i usmeno i narediti njegovo izvršenje bez odgadanja, s tim što je dužan donijeti pismeno rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana donošenja usmenog rješenja. Sadržaj pismenog rješenja mora odgovarati sadržaju usmenog rješenja.

  1. Djelimi c no, dopunsko i privremeno rješenje
C lan 213.

(1) Kad se o jednoj stvari rješava u više tacaka, a samo su neke od njih dozrele za rješavanje, i kad se pokaze svrsishodnim da se o tim tackama riješi posebnim rješenjem, nadležni organ moze donijeti rješenje samo o tim tackama (djelimicno rješenje).

(2) Djelimicno rješenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno rješenje.

C lan 214.

(1) Ako nadležni organ nije rješenjem odlucio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on može, po prijedlogu stranke ili po službenoj duznosti, donijeti posebno rješenje o pitanjima koja vec donesenim rješenjem nisu obuhvacena (dopunsko rješenje). Ako prijedlog stranke za donošenje dopunskog rješenja bude odbijen, protiv zakljucka o tome dopuštena je posebna žalba.

(2) Ako je predmet vec dovoljno raspravljen, dopunsko rješenje može se donijeti bez ponovnog provodenja ispitnog postupka.

(3) Dopunsko rješenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja samostalnim rješenjem.

C lan 215.

(1) Ako je prema okolnostima slucaja neophodno prije okoncanja postupka donijeti rješenje kojim se privremeno ureduju sporna pitanja ili odnosi, takvo se rješenje donosi na osnovi podataka koji postoje u casu njegovog donošenja. U takvom rješenju mora biti izricno naznaceno da je privremeno.

(2) Donošenje privremenog rješenja po prijedlogu stranke nadležni organ može uvjetovati davanjem osiguranja za štetu koja bi mogla usljed izvršenja tog rješenja nastati za protivnu stranku u slucaju da osnovni zahtjev predlagaca ne bude uvažen.

(3) Rješenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okoncanja postupka ukida se privremeno rješenje donijeto u toku postupka.

(4) Privremeno rješenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno rješenje.

  1. Rok za izdavanje rješenja
C lan 216.

(1) Kad se postupak pokrece povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana racunajuci od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije odreden kraci rok.

(2) U ostalim slucajevima kad se postupak pokrece povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije odreden kraci rok.

(3) Ako nadležni organ protiv cijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog clana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

(4) Kad se u postupku radi o slucajevima iz clana 139. ovog zakona, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

  1. Ispravljanje grešaka u rješenju
C lan 217.

(1) Organ koji je donio rješenje, odnosno službena osoba koja je potpisala ili izdala rješenje, može u svako vrijeme da ispravi greške u imenima ili brojevima, pisanju ili racunanju, kao i druge ocigledne netacnosti u rješenju ili njegovim ovjerenim prepisima. Ispravka greške proizvodi pravni ucinak od dana od koga proizvodi pravni ucinak rješenje koje se ispravlja.

(2) O ispravci se donosi poseban zakljucak, koji se prilaze izvorniku rješenja i cini njegov sastavi dio. Ovjeren prepis zakljucka dostavlja se i strankama kojima je dostavljeno rješenje. Zakljucak potpisuje službena osoba koja je potpisala rješenje. Zakljucak obavezno sadrži broj i datum rješenja koje se ispravlja.

(3) Protiv zakljucka kojim se vec doneseno rješenje ispravlja ili kojim se odbija prijedlog za ispravljanje dopuštena je posebna žalba.

XIII - Z A K LJ U C A K
C lan 218.

(1) Zakljuckom se odlucuje o pitanjima koja se ticu postupka.

(2) Zakljuckom se odlucuje o onim pitanjima u kojima je ovim zakonom predvideno da se donosi zakljucak, kao i o drugim pitanjima u vezi s provodenjem postupka a koja se ne rješavaju rješenjem.

C lan 219.

(1) Zakljucak donosi službena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zakljucka, ako ovim zakonom ili drugim propisima nije drugacije odredeno.

(2) Ako se zakljuckom nalaze izvršenje neke radnje, odredit ce se i rok u kome se ta radnja ima izvršiti.

(3) Zakljucak se sacinjava u vidu službene zabilješke u spisu i priopcava zainteresiranim osobama usmeno, a napismeno se izdaje kada se protiv zakljucka može izjaviti posebna žalba, ili kad se može odmah tražiti izvršenje zakljucka.

(4) Zakljucak koji se izdaje pismeno sadrži: uvod, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku.

C lan 220.

(1) Protiv zakljucka može se izjaviti posebna žalba samo kad je to ovim ili drugim zakonom izricito predvideno.

(2) Žalba se izjavljuje u istom roku, na isti nacin i istom organu kao i žalba protiv rješenja.

(3) Zakljucke protiv kojih nije dopuštena posebna žalba mogu zainteresirane osobe pobijati žalbom protiv rješenja, osim ako je žalba protiv zakljucka ovim zakonom iskljucena.

(4) Žalba ne odgada izvršenje zakljucka, osim ako je ovim ili drugim zakonom ili samim zakljuckom drugacije odredeno.

T R E C I D I O

PRAVNI LIJEKOVI

A) REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

XIV - Ž A L B A

  1. Pravo žalbe
C lan 221.

(1) Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo žalbe.

(2) Tužitelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovlašteni, mogu izjaviti žalbu protiv rješenja kojim je povrijeden zakon u korist pojedinaca ili pravnog lica a na štetu javnog interesa.

C lan 222.

(1) Pravo žalbe protiv prvostepenih rješenja federalnih organa uprave i federalnih ustanova ureduje se federalnim zakonom iz odgovarajuce upravne oblasti.

(2) Pravo žalbe protiv prvostepenog rješenja kantonalnih organa uprave i ustanova koja se donose na osnovu zakona kantona ureduje se zakonom kantona iz odgovarajuce upravne oblasti.

(3) Pri odlucivanju o pravu na žalbu protiv rješenja iz st. 1. i 2. ovog clana, treba voditi racuna da se, po pravilu, protiv svih prvostepenih rješenja predvidi žalba i da se time osigura princip dvostepenog rješavanja u upravnom postupku, a da se žalba može iskljuciti samo iz narocito opravdanih razloga.

(4) Zakonima iz st. 1. i 2. ovog clana odreduje se i organ koji ce rješavati o žalbi.

(5) Protiv rješenja domova Parlamenta Federacije i zakonodavnog tijela kantona odnosno gradskog i opcinskog vijeca, kao i rješenja Vlade Federacije i vlade kantona donesenog u prvom stupnju ne može se izjaviti žalba.

(6) Ako protiv prvostepenih rješenja iz ovog clana žalba nije dopuštena, neposredno se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(7) Žalba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rješenja u kojima je zakonom iskljucen upravni spor.

  1. Nadležnost organa za rješavanje o žalbi
C lan 223.

(1) Ako je u prvostepenom upravnom postupku rješavano na osnovu statuta ili propisa opcinskog vijeca, u okviru iskljucivih prava i dužnosti opcine, o žalbi protiv tih rješenja u drugom stupnju rješava opcinski organ odreden statutom opcine, odnosno organ odreden propisom opcinskog vijeca.

(2) Ako je u prvostepenom upravnom postupku rješavano na osnovu statuta ili propisa gradskog vijeca, u okviru iskljucivih prava i obaveza grada, u drugom stupnju protiv tih rješenja rjesava gradski organ iz odgovarajuce upravne oblasti odreden statutom grada, odnosno organ odreden propisom gradskog vijeca.

(3) Protiv prvostepenih rješenja opcinskog nacelnika i gradonacelnika, odnosno opcinskih i gradskih službi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu kantonalnog zakona ili drugog kantonalnog propisa, u drugom stupnju rješava nadležni kantonalni organ iz odgovarajuce upravne oblasti, ako kantonalnim zakonom nije utvrdena nadležnost drugog organa.

(4) Protiv prvostepenih rješenja opcinskog nacelnika i gradonacelnika, odnosno opcinskih i gradskih službi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, u drugom stupnju rješava nadležni federalni organ uprave iz odgovarajuce upravne oblasti, ako federalnim zakonom nije utvrdena nadležnost drugog organa.

C lan 224.

(1) O žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalnih organa uprave i ustanova donesenih na osnovu zakona i drugih propisa kantona rješava nadležni organ kantona odreden zakonom kantona.

(2) O žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalne uprave, odnosno kantonalne ustanove koje se nalaže u sustavu kantonal-nog organa uprave rješava kantonalni organ uprave u cijem se sustavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova.

(3) O žalbi protiv prvostepenih rješenja organizacionih jedinica kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, koje su osnovane van sjedišta kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove sa zadatkom da obavljaju odredene upravne poslove iz nadležnosti kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove, rješavaju kantonalni organ uprave i kantonalna ustanova kojoj pripada ta organizaciona jedinica.

(4) O žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova donesenih na osnovu federalnih zakona i drugih federalnih propisa rješavaju nadležni federalni organ uprave odnosno federalna ustanova iz odgovarajuce upravne oblasti.

(5) O žalbi protiv prvostepenih rješenja federalne uprave, odnosno federalne ustanove koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave rješava federalni organ uprave u cijem se sastavu nalazi ta uprava odnosno ustanova.

(6) O žalbi protiv prvostepenih rješenja organizacionih jedinica federalnih organa uprave i federalnih ustanova koje su osnovane van sjedišta federalnog organa uprave i federalne ustanove sa zadatkom da obavljaju odredene upravne poslove iz nadležnosti federalnog organa uprave i federalne ustanove rješava federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova, kome pripada ta organizaciona jedinica.

(7) O žalbi protiv prvostepenih rješenja federalnih organa uprave i federalne ustanove rješava federalni organ odreden federalnim zakonom.

C lan 225.

(1) O žalbi protiv rješenja donesenog na osnovu clana 201. ili 202. ovog zakona rješava organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi protiv rješenja organa koji je izdao (clan 201), odnosno donio (clan 202.) pobijano rješenje, ako posebnim propisom nije odredeno da o žalbi rješava drugi organ. U ovim slucajevima drugostepeni organ može samo poništiti pobijano rješenje, a ne može ga izmijeniti.

(2) Ako je organ koji je prema stavu 1. ovog clana imao da rješava o žalbi dao suglasnost, odobrenje ili potvrdu na prvostepeno rješenje, o žalbi rješava organ odreden zakonom, a ako takav organ nije odreden, protiv ovakvog rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

C lan 226.

(1) O žalbi protiv prvostepenog rješenja koje donosi poduzece (društvo), ustanova ili drugo pravno lice rješava organ odreden statutom odnosno drugim opcim aktom tih pravnih lica, ako zakonom nije propisano da o žalbi rješava drugi organ.

(2) O žalbi protiv prvostenog rješenja institucije koja ima javne ovlasti rješava organ odreden statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o žalbi rješava organ uprave odnosno drugi organ.

(3) Ako za rješavanje o žalbi nije odreden organ u smislu odredaba st. 1. i 2. ovog clana, o žalbi rješava organ uprave nadležan za odgovarajucu upravnu oblast.

  1. Rok za žalbu
C lan 227.

(1) Žalba protiv rješenja se podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugacije odredeno.

(2) Rok za žalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja racuna se od dana dostavljanja rješenja.

C lan 228.

(1) U toku roka za žalbu rješenje se ne može izvršiti. Kad je žalba propisno izjavljena, rješenje se ne može izvrsiti sve dok se rješenje koje je doneseno o žalbi ne dostavi stranci.

(2) Iznimno, rješenje se može izvršiti u žalbenom roku, kao i posto je žalba izjavljena, ako je to zakonom predvideno ili ako je rijec o poduzimanju hitnih mjera (clan 139. stav

  1. tacka 4), ili ako bi usljed odgadanja izvršenja bila nanesena nekoj stranci šteta koja se ne bi mogla popraviti. U posljednjem slucaju može se tražiti odgovarajuce osiguranje od stranke u cijem se interesu provodi izvršenje i ovim osiguranjem uvjetovati izvršenje.
    1. Sadržaj žalbe
C lan 229.

(1) U žalbi se mora navesti rješenje koje se pobija, oznacujuci naziv organa koji ga je donio, i broj i datum rješenja. Dovoljno je da žalilac izloži u žalbi u kom je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali žalbu ne mora posebno obrazložiti.

(2) U žalbi se mogu iznositi nove cinjenice i novi dokazi, ali je žalilac dužan da obrazloži zbog cega ih nije iznio u prvostepenom postupku.

(3) Ako su u žalbi iznesene nove cinjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, žalbi se prilaze još i onoliko prepisa žalbi koliko ima takvih stranaka. U takvom slucaju organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis žalbe i ostavlja joj rok da se o novim cinjenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne može biti kraci od osam, ni duži od 15 dana.

  1. Predavanje žalbe
C lan 230.

(1) Žalba se neposredno predaje ili šalje poštom organu koji je donio prvostepeno rješenje.

(2) Ako je žalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, on je odmah šalje organu prvog stupnja.

(3) Žalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu u pogledu roka, smatra se kao da je predata prvostepenom organu.

  1. Rad prvostepenog organa po žalbi
C lan 231.

(1) Organ prvog stupnja ispituje da li je žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe.

(2) Nedopuštenu, nepravovremenu ili od neovlaštene osobe izjavljenu žalbu organ prvog stupnja odbacit ce svojim rješenjem.

(3) Pravovremenost žalbe koja je predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, organ prvog stupnja cijeni prema danu kad je predata, odnosno poslata drugostepenom organu.

(4) Protiv rješenja kojim je žalba odbacena na osnovu stava 2. ovog clana, stranka ima pravo žalbe. Ako organ koji rješava o žalbi utvrdi da je žalba opravdana riješit ce ujedno i o žalbi koja je bila odbacena.

C lan 232.

(1) Ako organ prvog stupnja koji je donio rješenje utvrdi da je žalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, može stvar riješiti drugacije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija.

(2) Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.

C lan 233.

(1) Ako organ koji je donio rješenje utvrdi povodom žalbe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rješavanje stvari, on je dužan postupak upotpuniti u skladu s odredbama ovog zakona.

(2) Organ koji je donio rješenje upotpunit ce postupak i onda kad žalilac iznese u žalbi takve cinjenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugacije rješenje stvari, ako je žaliocu morala biti data mogucnost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja a ta mu mogucnost nije bila data, ili mu je bila data a on je propustio da je koristi, ali je u žalbi opravdao to propuštanje.

(3) Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rješenje može, u granicama zahtjeva stranke, stvar riješiti drugacije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija.

(4) Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.

C lan 234.

Kad je rješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obavezan, ili kad je doneseno po clanu 139. stav 1. tac. 1., 2. i 3. ovog zakona, ali stranci nije bila data mgucnost da se izjasni o cinjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, a stranka u žalbi traži da se ispitni postupak provede, odnosno da joj se pruži mogucnost da se izjasni o takvim cinjenicama i okolnostima, prvostepeni organ je dužan da provede taj postupak. Nakon provodenja postupka prvostepeni organ može uvažiti zahtjev iz žalbe i donijeti novo rješenje.

C lan 235.

(1) Kad organ koji je donio rješenje utvrdi da je podnesena žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, a nije sukladno odredbama cl. 232. do 234. ovog zakona novim rješenjem zamijenio rješenje koje se žalbom pobija, dužan je, bez odgadanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe, poslati žalbu organu nadležnom za rješavanje o žalbi.

(2) Uz žalbu je dužan priložiti sve spise koji se odnose na predmet.

  1. Rješavanje drugostepenog organa o žalbi
C lan 236.

(1) Ako je žalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit ce je rješenjem organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi.

(2) Ako žalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje.

(3) Drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelimicno, ili ga izmijeniti.

C lan 237.

(1) Drugostepeni organ ce odbiti žalbu kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, a žalba neosnovana.

(2) Drugostepeni organ ce odbiti žalbu i kad utvrdi da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rješenje stvari.

(3) Kad drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, on ce u svom rješenju izložiti te razloge, a žalbu odbiti.

C lan 238.

(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da je u prvostepenom postupku ucinjena nepravilnost koja cini rješenje ništavim (clan 264.), proglasit ce takvo rješenje ništavim, kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti.

(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nenadležan organ, ponistit ce to rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom organu na rješavanje.

C lan 239.

(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku cinjenice nepotpuno ili pogrešno utvrdene, da se u postupku nije vodilo racuna o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u protivrjecnosti s obrazloženjem, on ce upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke, bilo sam bilo preko prvostepenog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi su dužni postupiti po traženju drugostepenog organa. Ako drugostepeni organ utvrdi da se na osnovu cinjenica utvrdenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugacije nego što je riješena prvostepenim rješenjem, on ce svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da ce nedostatke prvostepenog postupka brze i ekonomicnije otkloniti prvostepeni organ, on ce svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slucaju drugostepeni organ je dužan svojim rješenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgadanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.

C lan 240.

(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrdenih cinjenica izveden pogrešan zakljucak glede cinjenicnog stanja, da je pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari vec jednom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rješenju ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugacije rješenje, on ce svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje pravilno glede utvrdenih cinjenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rješenje doneseno može postici i drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijenit ce prvostepeno rješenje u tom smislu.

C lan 241.

(1) Radi pravilnog rješenja stvari drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje u korist žalioca i mimo zahtjeva postavljenog u žalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijeda pravo druge osobe.

(2) S istim ciljem drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje na štetu žalioca, ali samo iz nekog od razloga predvidenih u cl. 260., 263. i 264. ovog zakona.

C lan 242.

(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na rješenje sukladno se primjenjuju i na rješenja koja se donose po žalbi.

(2) U obrazloženju drugostepenog rješenja moraju se ocijeniti i svi navodi žalbe. Ako je vec prvostepeni organ u obrazloženju svog rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostepeni organ se može u svom rješenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rješenju.

  1. Žalba kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom roku
C lan 243.

(1) Ako je žalbu izjavila stranka po cijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rješenje u zakonskom roku (clan 216. st. 1. i 2), drugostepeni organ je dužan odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema žalbe tražiti da mu prvostepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku. Prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traženju u roku koji odredi drugostepeni organ s tim da taj rok ne može biti duži od pet dana. Ako drugostepeni organ utvrdi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivice stranke, odredit ce prvostepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne može biti duži od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje.

(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu opravdani, on ce riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet ce svoje rješenje, ako je to moguce, a ako se stvar ne može riješiti prema spisima predmeta, sam ce provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar. Izuzetno, ako drugostepeni organ utvrdi da ce postupak brže i ekonomicnije provesti prvostepeni organ, naložit ce tom organu da to ucini i da mu prikupljene podatke dostavi u odredenom roku koji ne može biti duži od osam dana, a prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traženju. Nakon što prvostepeni organ dostavi tražene podatke i dokaže, drugostepeni organ ce odmah riješiti stvar. Rješenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je konacno.

  1. Rok za donošenje rješenja o žalbi
C lan 244.

(1) Rješenje o žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana racunajuci od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije odreden kraci rok.

(2) Ako stranka odustane od žalbe, postupak u vezi sa žalbom obustavlja se zakljuckom.

  1. Dostavljanje drugostepenog rješenja
C lan 245.

Organ koji je rijesio stvar u drugom stupnju šalje, po pravilu, svoje rješenje sa spisima predmeta prvostepenom organu, koji je dužan da rješenje dostavi strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa.

B) VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
XV - OBNOVA POSTUPKA
  1. Pokretanje obnove postupka
C lan 246.

Postupak okoncan rješenjem ili zakljuckom protiv koga nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konacno u upravnom postupku) obnovit ce se: 1) ako se sazna za nove cinjenice, ili se utvrdi ili stekne mogucnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s vec izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugacijeg rješenja da su te cinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku; 2) ako je rješenje doneseno na osnovu lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka, ili ako je došlo kao posljedica nekog djela kažnjivog po kaznenom zakonu; 3) ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u kaznenom postupku ili u postupku o privrednom prestupu, a ta presuda je pravomocno ukinuta; 4) ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je vodio postupak bio doveden u zabludu; 5) ako se rješenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju a nadležni organ je to pitanje kasnije riješio u bitnim tackama drugacije; 6) ako je u donošenju rješenja ucestvovala službena osoba koja je po zakonu morala biti izuzeta; 7) ako je rješenje donijela službena osoba nadležnog organa koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje; 8) ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u sastavu predvidenom važecim propisima ili ako za rješenje nije glasala propisana vecina;

9) ako osobi koja je trebala da sudjeluje u svojstvu stranke nije bila data mogucnost da sudjeluje u postupku; 10) ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik a po zakonu je trebalo da je zastupa; 11) ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogucnost da se pod uvjetima iz clana 16. ovog zakona služi svojim jezikom.

C lan 247.

(1) Obnovu upravnog postupka može traziti stranka, a organ koji je donio rješenje kojim je postupak okoncan može pokrenuti obnovu postupka po službenoj dužnosti.

(2) Zbog okolnosti navedenih u clanu 246. tac. 1., 6., 7., 8. i 11. ovog zakona, stranka može tražiti obnovu postupka samo ako bez svoje krivice nije bila u stanju da u ranijem postupku iznese okolnosti zbog kojih traži obnovu.

(3) Iz razloga navedenih u clanu 246. tac. 6. do 11. ovog zakona, stranka ne može tražiti obnovu postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u ranijem postupku.

(4) Tužilac može tražiti obnovu postupka pod istim uvjetima kao i stranka.

C lan 248.

Ako je rješenje po kome se traži obnova upravnog postupka bilo predmet upravnog spora, obnova se može dozvoliti samo zbog onih cinjenica koje je organ utvrdio u ranijem upravnom postupku, a ne i zbog cinjenica koje je utvrdio sud u svom postupku.

C lan 249.

(1) Stranka moze tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana, i to: 1) u slucaju iz clana 246. tacka 1. - od dana kad je stranka mogla iznijeti nove cinjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze; 2) u slucaju iz clana 246. tac. 2. i 3. - od dana kad je stranka saznala za pravomocnu presudu u kaznenom postupku, ili u postupku o privrednom prestupu, a ako se postupak ne može provesti, od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti, odnosno za okolnosti zbog kojih nema mogucnosti za kazneno gonjenje, odnosno za gonjenje za privredni prestup; 3) u slucaju iz clana 246. tacka 5. - od dana kad je stranka mogla upotrijebiti novi akt (presudu, rješenje); 4) u slucaju iz clana 246. tac. 4., 6., 7., i 8. - od dana kad je stranka saznala za razlog obnove; 5) u slucaju iz clana 246. tac. 9., 10. i 11. - od dana kad je rješenje dostavljeno stranci.

(2) Ako bi rok odreden u stavu 1. ovog clana poceo teci prije nego što je rješenje postalo konacno u upravnom postupku, taj ce se rok racunati od dana kad rješenje postane konacno, odnosno od dostavljanja konacnog rješenja nadležnog organa.

(3) Nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konacnog rješenja stranci obnova se ne može tražiti niti se može pokrenuti po službenoj dužnosti.

(4) Iznimno, i poslije roka od pet godina obnova se može tražiti odnosno pokrenuti samo iz razloga navedenih u clanu 246. tac. 2., 3. i 5. ovog zakona.

C lan 250.

(1) Upravni postupak može se obnoviti iz razloga navedenih u clanu 246. tacka 2. ovog zakona i ako se kazneni postupak ne može provesti, ili ako postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti.

(2) Prije donošenja zakljucka o obnovi upravnog postupka iz razloga navedenih u clanu

  1. tacka 2. ovog zakona službena osoba ce od organa nadležnog za kazneno gonjenje zatražiti obavještenje o tome da li je kazneni postupak obustavljen, odnosno da li postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti. Službena osoba ne mora zatražiti takvo obavještenje ako je nastupila zastarjelost kaznenog gonjenja ili ako je nastupila smrt lica na ciju se kaznenu odgovornost ukazuje u zahtjevu za obnovu upravnog postupka, odnosno ako okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti sama službena osoba može sa sigurnošcu utvrditi.
C lan 251.

Stranka je dužna u prijedlogu za obnovu postupka uciniti vjerojatnim okolnosti na kojim temelji prijedlog, kao i okolnost da je prijedlog stavljen u zakonskom roku.

  1. Rješavanje o obnovi postupka
C lan 252.

(1) Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje ili šalje organu koji je o predmetu rješavao u prvom stupnju ili organu koji je donio rješenje kojim je postupak okoncan.

(2) O prijedlogu za obnovu postupka rješava onaj organ koji je donio rješenje kojim je postupak okoncan.

(3) Kad se obnova traži po rješenju koje je doneseno u drugom stupnju, prvostepeni organ koji primi prijedlog za obnovu prikljucit ce spise predmeta prijedlogu i poslat ce organu koji je rješavao u drugom stupnju odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema prijedloga.

C lan 253.

(1) Kad organ koji je nadležan za rješavnaje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog, dužan je da ispita da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od ovlaštene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji ucinjena vjerovatnom.

(2) Ako uvjeti iz stava 1. ovog clana nisu ispunjeni, nadležni organ ce svojim zakljuckom odbaciti prijedlog.

(3) Ako su uvjeti iz stava 1. ovog clana ispunjeni, nadležni organ ce ispitati da li su okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do drugacijeg rješenja, pa ako utvrdi da nisu, odbit ce prijedlog svojim rješenjem.

C lan 254.

(1) Ako nadležni organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu na osnovu clana 253. ovog zakona, donijet ce zakljucak da se obnova postupka dozvoljava i odredit ce u kome ce se opsegu postupak obnoviti. Ako se obnova postupka pokrece po službenoj dužnosti, nadležni organ donijet ce zakljucak kojim se obnova dozvoljava, ako prethodno utvrdi da su za obnovu ispunjeni zakonski uvjeti. Ranije radnje u postupku na koje ne utjecu razlozi obnove nece se ponavljati.

(2) Kad je to prema okolnostima slucaja moguce, a u interesu je ubrzanja postupka, nadležni organ može, cim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, preci na one radnje postupka koje se imaju obnoviti ne donoseci poseban zakljucak kojim se obnova dozvoljava.

(3) Kad o prijedlogu za obnovu odlucuje drugostepeni organ, on ce sam izvršiti potrebne radnje u obnovljenom postupku, a izninmo, ako utvrdi da ce te radnje brze i ekonomicnije izvrsiti prvostepeni organ, naložit ce mu da to ucini i da mu materijal o tome dostavi u odredenom roku, koji ne može biti duži od osam dana. Prvostepeni organ je obavezan postupiti po nalogu drugostepenog organa.

C lan 255.

Na osnovu podataka pribavljenih u prijašnjem i u obnovljenom upravnom postupku, nadležni organ donosi rješenje o stvari koja je bila predmet obnove postupka i njime može prijašnje rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem. U ovom drugom slucaju, a s obzirom na sve okolnosti pojedinog slucaja, organ može prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

C lan 256.

(1) Protiv zakljucka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rješenja donesenog u obnovljenom postupku, može se izjaviti žalba samo kad je taj zakljucak, odnosno rješenje donio prvostepeni organ.

(2) Ako je zakljucak ili rješenje u obnovi postupka donio drugostepeni organ, protiv tog zakljucka, odnosno rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

C lan 257.

(1) Prijedlog za obnovu postupka, po pravilu, ne odgada izvršenje rješenja po kome se obnova traži, ali organ koji je nadležan za odlucivanje o prijedlogu za obnovu postupka, ako smatra da ce prijedlog za obnovu biti uvažen, može po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke riješiti da se odgodi izvršenje dok se ne odluci o pitanju obnove postupka.

(2) Zakljucak kojim se dopusta obnova postupka odgada izvršenje rješenja protiv koga je obnova dozvoljena.

XVI - OSOBITI SLU C AJEVI PONIŠTAVANJA, UKIDANJA I MIJENJANJA

RJEŠENJA

  1. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi s upravnim sporom
C lan 258.

(1) Organ protiv cijeg je rješenja pravovremeno pokrenut upravni spor može do okoncanja spora, ako uvažava sve zahtjeve tužbe, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje, ako se time ne vrijeda pravo stranke u upravnom postupku ili trece osobe.

(2) Rješenje o poništavanju ili izmjeni rješenja sukladno odredbi stava 1. ovog clana, organ donosi po službenoj dužnosti u momentu kad iz tužbe koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tužba osnovana.

(3) Rješenje doneseno po odredbi stava 2. ovog clana dostavlja se stranci i sudu kod kojeg je pokrenut upravni spor. Rješenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tužbu, odnosno prije nego se okonca upravni spor.

  1. Zahtjev za zaštitu zakonitosti
C lan 259.

(1) Protiv pravomocnog rješenja donesenog u stvari u kojoj se ne može voditi upravni spor, a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora, tužilac ima pravo da podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako smatra da je rješenjem povrijeden zakon.

(2) Zahtjev za zaštitu zakonitosti po odredbi stava 1. ovog clana može se podici u roku od 30 dana od dana kad je rješenje dostavljeno tužitelju, a ako mu nije dostavljeno - u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci.

(3) Zahtjev za zaštitu zakonitosti podiže federalni tužitelj kad o zahtjevu rjšava federalni organ, a kantonalni tužitelj - kad o zahtjevu rješava kantonalni organ odnosno gradska ili opcinska služba za upravu.

(4) O zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv rješenja koje je u upravnom postupku donio federalni organ uprave ili federalna ustanova rješava federalni organ uprave koji je nadležan za rješavanje o žalbi protiv pobijanog rješenja, a ako takvog organa uprave nema - Vlada Federacije.

(5) O zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv rješenja koje je u upravnom postupku donio kantonalni organ uprave ili ustanova, odnosno gradska ili opcinska služba za upravu, o zahtjevu za zaštitu zakonitosti rješava kantonalni organ uprave koji je nadležan za rješavanje po žalbi protiv pobijanog rješenja, a ako takvog organa uprave nema - vlada kantona.

(6) Povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti nadležni organ može ukinuti pobijano rješenje ili odbiti zahtjev. Protiv rješenja donesenog po zahtjevu za zaštitu zakonitosti žalba nije dopuštena.

(7) Inicijativu nadležnom tužiocu za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti mogu podnijeti i stranka i druga zainteresirana osoba.

  1. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora
C lan 260.

(1) Rješenje koje je konacno u upravnom postupku nadležni ce organ poništiti po pravu nadzora: 1) ako je rješenje donio stvarno nenadležni organ a nije rijec o slucaju predvidenom u clanu 264. tacka 1. ovog zakona; 2) ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomoccno rješenje kojim je ta upravna stvar drugacije riješena; 3) ako je rješenje donio jedan organ bez suglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja drugog organa a ovo je potrebno po zakonu ili drugom propisu utemeljenom na zakonu; 4) ako je rješenje donio mjesno nenadležan organ; 5) ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedopuštene radnje.

(2) Rješenje koje je konacno u upravnom postupku može se ukinuti po pravu nadzora ako je njime ocigledno povrijeden materijalni zakon. U stvarima u kojima sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima rješenje se može ukinuti samo po pristanku zainteresiranih stranaka.

(3) Ako je za donošenje rješenja nadležan organ uprave odnosno gradska ili opcinska služba za upravu, a rješenje je donijelo zakonodavno tijelo ili organ izvršne vlasti

Federacije ili kantona ili opcine odnosno grada, takvo se rješenje ne može poništiti na osnovu odredbe tacke 1. stava 1. ovog clana, zbog toga sto ga nije donio nadležni organ.

C lan 261.

(1) Rješenje može poništiti ili ukinuti po pravu nadzora drugostepeni organ. Ako nema drugostepenog organa, rješenje može poništiti ili ukinuti Vlada Federacije, ako se radi o rješenju federalnog organa uprave ili federalne ustanove, odnosno vlada kantona ako se radi o rješenju kantonalnog organa uprave ili kantonalne ustanove, kao i o rješenju opcinskog nacelnika ili gradonacelnika, odnosno opcinske ili gradske službe za upravu.

(2) Nadležni organ donosi rješenje o poništenju rješenja po službenoj duznosti, na zahtjev stranke, tužioca ili ombudsmena, a rješenje o ukidanju po službenoj dužnosti ili na zahtjev tužioca ili ombudsmena.

(3) Rješenje o poništenju na osnovu tac. 1., 2. i 3. stava 1. clana 260. ovog zakona može se donijeti u roku od pet godina, a na osnovu tacke 4. stava 1. tog clana - u roku od jedne godine od dana kad je rješenje postalo konacno u upravnom postupku.

(4) Rješenje o poništenju rješenja na osnovu clana 260. stav 1. tacka 5. ovog zakona može se donijeti bez obzira na rokove utvrdene u stavu 3. ovog clana.

(5) Rješenje o ukidanju na osnovu stava 2. clana 260. ovog zakona može se donijeti u roku od jedne godine od dana kad je rješenje postalo konacno u upravnom postupku.

(6) Protiv rješenja donesenog na osnovu clana 260. ovog zakona nije dopuštena žalba, vec se protiv njega može neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

  1. Ukidanje i mijenjanje pravomo c nog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke
C lan 262.

(1) Ako je pravomocnim rješenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rješenje smatra da je u tom rješenju nepravilno primijenjen materijalni zakon, može rješenje ukinuti ili izmijeniti radi njegovog uskladivanja sa zakonom samo ako stranka koja je na osnovu tog rješenja stekla pravo na to pristane i ako se time ne vrijeda pravo trece osobe. Pristanak stranke je obavezan i za izmjenu na štetu stranke pravomocnog rješenja kojim je stranci odredena obaveza.

(2) Pod uvjetima iz stava 1. ovog clana, a na zahtjev stranke, može se ukinuti ili izmijeniti i pravomocno rješenje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ utvrdi da nema potrebe da se rješenje ukine ili izmijeni, dužan je da o tome obavijesti stranku.

(3) Izmjena rješenja na osnovu ovog clana djeluje samo ubuduce.

(4) Rješenje na osnovu st. 1. i 2. ovog clana, donosi prvostepeni organ koji je donio rješenje, a drugostepeni organ samo kad je svojim rješenjem odlucio o stvari. Ako je taj organ ukinut ili je prestao biti nadležan u stvari o kakvoj je rijec, rješenje donosi organ koji je za tu stvar nadležan u vrijeme donošenja rješenja.

(5) Žalba protiv novog rješenja donesenog na osnovu ovog clana dopuštena je samo ako je to rješenje donio prvostepeni organ. Ako je rješenje donio drugostepeni organ, odnosno ako je rješenje prvostepenog organa konacno, protiv tog rješenja može se pokrenuti upravni spor.

  1. Vanredno ukidanje rješenja
C lan 263.

(1) Izvrsno rješenje može se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi otklanjanja poremecaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti drugim sredstvima, kojima bi se manje diralo u stecena prava. Rješenje se može ukinuti i samo djelimicno, u opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zaštite navedeni javni interesi.

(2) Ako je rješenje donio prvostepeni organ, to rješenje može, u smislu stava 1. ovog clana, ukinuti drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema - odgovarajuci organ iz stava 1. clana 261. ovog zakona.

(3) Protiv rješenja kojim se izvrsno rješenje ukida dopuštena je žalba samo kad je to rješenje donio prvostepeni organ. U suprotnom, protiv takvog rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(4) Stranka koja usljed ukidanja rješenja trpi štetu ima pravo na naknadu samo stvarne štete. Za rješavanje o zahtjevu za naknadu štete nadležan je u prvom stepenu sud koji bi po Zakonu o upravnim sporovima bio nadležan za rješavanje upravnog spora protiv rješenja donesenog na osnovu ovog clana. O visini naknade štete ovaj sud rješava po opcim pravilima o naknadi štete uzimajuci u obzir sve okolnosti slucaja.

  1. Oglašavanje rješenja ništavim
C lan 264.

Ništavim se oglašava rješenje: 1) koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari o kojoj se uopce ne može rješavati u upravnom postupku; 2) koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po kaznenom zakonu; 3) cije izvršenje uopce nije moguce;

4) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke (clan 124.), a na koje rješenje stranka nije naknadno izricito ili precutno pristala; 5) koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izricitoj zakonskoj odredbi predvidena kao razlog ništavosti.

C lan 265.

(1) Rješenje se može u svako doba oglasiti ništavim po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranke ili tužioca ili ombudsmena.

(2) Rješenje se može oglasiti ništavim u cijelosti ili djelimicno.

(3) Rješenje oglasava ništavim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema odgovarajuci organ iz stava 1. clana 261. ovog zakona.

(4) Protiv rješenja kojim se neko rješenje oglasava ništavim ili se odbija prijedlog stranke ili tužioca, ili ombudsmena za oglašavanje rješenja ništavim dopuštena je žalba. Ako nema organa koji rješava o žalbi, protiv takvog rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

  1. Pravne posljedice poništavanja i ukidanja
C lan 266.

(1) Poništavanjem rješenja i oglašavanjem rješenja ništavim, poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo.

(2) Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje vec proizvelo do dana ukidanja, ali se onemogucava daljnje proizvodenje pravnih posljedica ukinutog rješenja.

(3) Organ koji sazna za rješenje kojim je povrijeden zakon, a povreda može biti razlog za obnovu postupka, odnosno za poništavanje, ukidanje ili mijenjanje rješenja, dužan je bez odgadanja da o tome obavijesti organ nadležan za pokretanje postupka i donošenje rješenja.

C E T V R T I D I O
XVII - IZVRŠENJE RJEŠENJA I ZAKLJU C AKA
  1. Op c e odredbe
C lan 267.

(1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se posto postane izvršno.

(2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno: 1) istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena; 2) dostavom stranci, ako žalba nije dopuštena; 3) dostavom stranci, ako žalba ne odgada izvršenje; 4) dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.

(3) Drugostepeno rješenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci.

(4) Ako je u rješenju odredeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvrsno istekom tog roka. Ako rješenjem nije odreden rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja, odnosno propisani rok od 15 dana za izvršenje pocinje da tece od dana kad rješenje, u smislu st. 2. i 3. ovog clana, postane izvrsno.

(5) Izvršenje se može provesti i na temelju zakljucenog poravnanja, ali samo protiv osobe koja je ucestvovala u zakljucivanju poravnanja.

(6) Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku ucestvuju sa istovjetnim zahtjevima, žalba koju podnese bilo koja od tih stranaka sprecava izvršnost rješenja.

(7) Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rjesenje postalo izvrcno ne može se tražiti njegovo izvršenje.

C lan 268.

(1) Zakljucak donesen u upravnom postupku izvršava se posto postane izvršan.

(2) Zakljucak protiv koga se ne moze izjaviti posebna žalba, kao i onaj zakljucak protiv koga se može izjaviti posebna žalba koja ne odgada izvršenje zakljucka, postaje izvrsan priopcenjem, odnosno dostavom stranci.

(3) Kad je zakonom ili samim zakljuckom odredeno da žalba odgada izvršenje zakljucka, zakljucak postaje izvršan istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena, a ako je izjavljena dostavljanjem stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.

(4) U ostalim slucajevima zakljucak postaje izvršan pod uvjetima propisanim za izvrsnost rješenja u clanu 267. st. 3., 4. i 6. ovog zakona.

(5) Odredbe ovog zakona o izvršenju rješenja važe i za izvršenje zakljucka.

C lan 269.

Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novcanih potraživanja ili nenovcanih obaveza.

C lan 270.

(1) Kad postoji mugucnost da se izvršenje provede na više nacina i primjenom raznih sredstava, izvršenje ce se provesti na onaj nacin i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja a koje je po izvršenika najblaže.

(2) Nedjeljom i u dane praznika kada se ne radi,kao i nocu, radnje izvršenja mogu se provoditi samo iznimno i to ako postoji opasnost od nastanka znatne štete i ako je organ koji provodi izvršenje izdao za to pismeni nalog.

C lan 271.

(1) Izvršenje se provodi protiv osobe koja je obavezna da ispuni obavezu (izvršenik), odnosno njegovih nasljednika ili pravnih slijednika.

(2) Izvršenje se provodi po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke.

(3) Po službenoj dužnosti izvršenje se provodi kad to nalaze javni interes. Izvršenje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (tražilac izvršenja).

C lan 272.

(1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slucajevima predvidenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).

(2) Amdinistrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.

C lan 273.

(1) Izvršenje radi ispunjenja nenovcanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.

(2) Izvršenje radi ispunjenja novcanih potraživanja provodi se sudskim putem. Izuzetno, izvršenje radi ispunjenja novcanih potraživanja iz primanja na osnovu radnog odnosa moze se provesti administrativnim putem po pristanku izvršenika.

C lan 274.

(1) Administrativno izvršenje provodi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stupnju, ako posebnim propisom nije za to odreden drugi organ.

(2) Ako je propisano da administrativno izvršenje ne može provoditi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stupnju, a posebnim propisima nije odreden organ koji je za to ovlašten, izvršenje provodi opcinska odnosno gradska služba za upravu nadležna za poslove opce uprave na cijem se podrucju nalazi prebivalište, odnosno boravište izvršenika, ako federalnim odnosno kantonalnim zakonom nije odredena nadležnost drugog organa.

(3) Administrativno izvršenje rješenja koja donose institucije koje imaju javne ovlasti, koje nisu zakonom ovlaštene da same izvršavaju svoja rješenja, dozvoljava i provodi opcinska odnosno gradska služba za upravu nadležna za poslove opce uprave na cijem podrucju se nalazi prebivalište, odnosno boravište izvršenika, ako federalnim odnosno kantonalnim zakonom nije odredena nadležnost drugog organa.

(4) Organi unutarnjih poslova dužni su da organu nadležnom za provodenje izvršenja, na njegov zahtjev, pruže pomoc u provodenju izvršenja.

C lan 275.

(1) Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja, potrebno je da organ nadležan za provodenje administrativnog izvršenja donese po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražioca izvršenja zakljucak o dozvoli izvršenja. Zakljuckom se utvrduje da je rješnje koje se ima izvršiti postalo izvršno i odreduje nacin izvršenja. Protiv ovog zakljucka dopuštena je žalba nadležnom drugostepenom organu.

(2) Zakljucak o dozvoli izvršenja rješenja koje je doneseno u upravnoj stvari po službenoj dužnosti, organ nadležan za provodenje administrativnog izvršenja dužan je da donese bez odgadanja kad je takvo rješenje postalo izvršno, a najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je rješenje postalo izvršno, ako posebnim propisima nije drugacije odredeno, s tim da se taj rok može produžiti još do 30 dana.

(3) Kad administrativno izvršenje ne provodi organ koji je rješavao u prvom stupnju, vec drugi organ odreden posebnim propisom, tražilac izvršenja podnosi prijedlog za izvršenje tom organu ili instituciji koja ima javne ovlasti, ako je ta institucija donijela rješenje koje se ima izvršiti. Ako je rješenje postalo izvršno, ovaj organ odnosno institucija stavlja na rješenje potvrdu da je postalo izvršno (potvrda izvršnosti) i dostavlja ga radi izvršenja organu nadležnom za izvršenje, s tim što obavezno istovremeno mora predložiti i nacin izvršenja.

(4) Kad se po službenoj dužnosti ima provesti izvršenje rješenja organa, odnosno institucije koji imaju javne ovlasti, a nisu ovlašteni za provodenje izvršenja, oni se radi

izvršenja obracaju organu nadležnom za izvršenje na nacin propisan u stavu 3. ovog clana.

C lan 276.

(1) Administrativno izvršenje koje provodi organ, koji je o stvari rješavao u prvom stupnju, provodi se na osnovu rješenja koje je postalo izvršno i zakljucka o dozvoli izvršenja. (2) Administrativno izvršenje koje provodi neki drugi organ provodi se na osnovu rješenja na kom je stavljena potvrda izvršnosti i donesen zakljucak o dozvoli izvršenja.

C lan 277.

(1) U postupku administrativnog izvršenja može se izjaviti žalba, koja se odnosi samo na izvršenje, a njome se ne može pobijati pravilnost rješenja koje se izvršava.

(2) Žalba se izjavljuje nadležnom drugostepenom organu. Žalba ne odgada zapoceto izvršenje. U pogledu roka za žalbu i organa nadležnog za rješavanje o žalbi primjenjuju se odredbe cl. 223. do 228. ovog zakona.

C lan 278.

(1) Organ nadležan za administrativno izvršenje obavezan je po službenoj dužnosti obustaviti zapoceto izvršenje i provedene radnje poništiti, ako se utvrdi da je obaveza izvršena, da izvršenje nije bilo uopce dopušteno, da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obavezi, ili ako tražilac izvršenja odustane od svog zahtjeva, odnosno ako je izvršno rješenje poništeno ili ukinuto

(2) Administrativno izvršenje ce se odgoditi ako se utvrdi da je u pogledu izvršenja obaveze dozvoljen pocek, ili je umjesto privremenog rješenja koje se izvršava doneseno rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. Odgadanje izvršenja odobrava organ koji je donio zakljucak o dozvoli izvršenja.

C lan 279.

(1) Novcane kazne izrecene po ovom zakonu izvršavaju organi nadležni za izvršenje novcanih kazni izrecenih za prekršaje.

(2) Novcana kazna naplacuje se u korist Federacije ili kantona ili opcine odnosno grada, zavisno od toga ciji je organ izrekao kaznu.

C lan 280.

(1) Kad se ima provesti sudsko izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku, organ cije se rješenje ima izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvršnosti (clan 275. stav 3.) i dostavlja ga radi izvršenja sudu nadležnom za izvršenje.

(2) Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrži potvrdu izvršnosti jeste osnov za sudsko izvršenje. To izvršenje provodi se po propisima koji važe za sudsko izvršenje.

(3) Neosnovanu potvrdu izvršnosti ukinut ce rješenjem organ koji je potvrdu stavio i to rješenje odmah dostaviti sudu nadležnom za izvršenje.

  1. Izvršenje nenov c anih obaveza
C lan 281.

Izvršenje radi ostvarenja nenovcanih obaveza izvršenika provodi se preko drugih osoba ili prinudom.

a) Izvršenje preko drugih osoba
C lan 282.

(1) Ako se izvršenikova obaveza sastoji u izvršenju radnje koju može izvršiti i druga osoba, a izvršenik je ne izvrši uopce ili je ne izvrši u cijelosti, ova radnja ce se izvršiti preko druge osobe, na trošak izvršenika. Izvršenik mora biti na to prethodno pismeno opomenut.

(2) U takvom slucaju organ koji provodi izvršenje može zakljuckom naložiti izvršeniku da unaprijed položi iznos koji je potreban za podmirenje troškova izvršenja a da se obracun naknadno izvrši. Zakljucak o polaganju ovog iznosa je izvršan.

b) Izvršenje prisilom
C lan 283.

(1) Ako je izvršenik dužan da nešto dopusti ili da trpi, pa postupa protivno toj obavezi, ili ako je predmet izvršenja izvršenikova radnja koju ne može umjesto njega da izvrši druga osoba, organ koji provodi izvršenje prisilit ce izvršenika na ispunjavanje obaveze izricanjem novcanih kazni.

(2) Organ koji provodi izvršenje najprije ce zaprijetiti izvršeniku primjenom prisilnog sredstva ako svoju obavezu ne izvrši u ostavljenom roku. Ako izvršenik u toku tog roka poduzme neku radnju protivno svojoj obavezi, ili ako ostavljeni rok bezuspješno protece, zaprijeceno prisilno sredstvo ce se odmah izvršiti, a ujedno ce se odrediti novi rok za izvršenje radnje i zaprijetiti novom, strožijom prisilnom mjerom.

(3) Prisilna novcana kazna koja se na osnovu stava 2. ovog clana izrice prvi put ne može biti veca od 50 DM. Svaka kasnija prisilna novcana kazna može biti ponovo izrecena u istom iznosu.

(4) Naplacena novcana kazna se ne vraca.

C lan 284.

Ako se izvršenje nenovcane obaveze ne može uopce ili ne može pravovremeno provesti primjenom sredstava predvidenih u cl. 282. i 283. ovog zakona, izvršenje se, prema prirodi obaveze, može provesti i neposrednom prisilom, ukoliko propisima nije drugacije odredeno.

C lan 285.

(1) Kad je na osnovu rješenja provedeno izvršenje, a to rješenje se kasnije poništi ili izmijeni, izvršenik ima pravo da traži da mu se vrati ono što mu je oduzeto, odnosno da se vrati u stanje koje proizilazi iz novog rješenja.

(2) O traženju izvršenika iz stava 1. ovog clana rješava organ koji je donio zakljucak o dozvoli izvršenja.

  1. Izvršenje radi osiguranja i privremeni zaklju c ak
a) Izvršenje radi osiguranja
C lan 286.

(1) Radi osiguranja izvršenja može se zakljuckom dopustiti izvršenje rješenja i prije nego što je ono postalo izvrsno, ako bi bez toga moglo biti osujeceno ili znatno otežano izvršenje nakon što rješenje postane izvršno.

(2) Ako je rijec o obavezama koje se prisilno izvršavaju samo na prijedlog stranke, predlagac mora opasnost od sprecavanja ili otežavanja ispunjenja uciniti vjerojatnim, a organ može izvršenje iz stavka 1. ovog clana uvjetovati davanjem osiguranja prema clanu

  1. stavu 2. ovog zakona.

(3) Protiv zakljucka donesenog na prijedlog stranke za izvršenje radi osiguranja, kao i protiv zakljucka donesenog po službenoj dužnosti, dopuštena je posebna žalba. Žalba protiv zakljucka kojim je odredeno izvršenje radi osiguranja ne odgada provodenje izvršenja.

C lan 287.

(1) Izvršenje radi osiguranja može se provoditi administrativnim ili sudskim putem.

(2) Kad se izvršenje radi osiguranja provodi sudskim putem, sud postupa po propisima koji vaze za sudsko izvršenje.

C lan 288.

Izvršenje privremenog rješenja (clan 215.) može se provoditi samo u onom opsegu i u onim slucajevima ukoliko je dopušteno izvršenje radi osiguranja (cl. 286. i 287.).

b) Privremeni zaklju c ak o osiguranju
C lan 289.

(1) Ako postoji ili je ucinjena bar vjerojatnom obaveza stranke, a postoji opasnost da ce obavezana stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s trecim osobama ili na drugi nacin, osujetiti ili znatno otežati izvršenje te obaveze, organ nadležan za donošenje rješenja o obavezi stranke može prije donošenja rješenja o toj obvezi donijeti privremeni zakljucak radi osiguranja izvršenja obaveze. Pri donošenju privremenog zakljucka nadležni organ dužan je voditi racuna o odredbi clana 270. ovog zakona i obrazložiti zakljucak.

(2) Donošenje privremenog zakljucka može se uvjetovati davanjem osiguranja predvidenog u clanu 215. stavu 2. ovog zakona.

(3) Glede privremenog zakljucka donesenog na temelju stava 1. ovog clana, primjenjivat ce se odredbe clan 286. stav 3. i clana 287. ovog zakona.

C lan 290.

(1) Ako je pravomocnim rješenjem utvrdeno da pravno ne postoji obaveza stranke za cije je osiguranje bio donesen privremeni zakljucak, ili je na drugi nacin utvrdeno da je zahtjev za donošenje privremenog zakljucka bio neopravdan, predlagac u ciju je korist privremeni zakljucak donesen naknadit ce protivnoj stranci štetu koja joj je uzrokovana donesenim zakljuckom.

(2) O naknadi štete iz stava 1. ovog clana rješava organ koji je donio privremeni zakljucak.

(3) Ako je u slucaju iz stava 1. ovog clana ocito da je privremeni zakljucak bio isposlovan iz obijesti, predlagac ce se kazniti novcanom kaznom do 50 DM. Protiv zakljucka o kazni dopuštena je posebna žalba, koja odgada izvršenje zakljucka.

PETI DIO

PROVO Ð ENJE ZAKONA I PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

XVIII - MJERE ZA PROVO Ð ENJE ZAKONA

C lan 291.

(1) Institucije koje imaju javne ovlasti ne mogu u upravnom postupku koji one vode same primjenjivati prisilne mjere privodenja ili dovodenja predvidene u clanu 72. st. 3. i 4., clanu 167. stav 3. i clanu 179. st. 1. i 2. ovog zakona.

(2) Ako se u toku postupka koji vodi institucija koja ima javne ovlasti utvrdi da se postupak ne može provesti uopce ili se ne moze pravilno provesti bez primjene prisilnih mjera predvidenih u odredbama stava 1. ovog clana, ta institucija ce se obratiti kantonalnom organu uprave nadležnom za poslove opce uprave, radi primjene te prinudne mjere, ako federalnim, odnosno kantonalnim zakonom nije odreden drugi organ. Na traženje institucije koja ima javne ovlasti, taj kantonalni organ je ovlašten da primijeni predvidenu prisilnu mjeru privodenja, odnosno dovodenja, ako se utvrdi da je to neophodno radi provodenja postupka.

(3) Ako kantonalni organ uprave kome se institucija koja ima javne ovlasti obratila u smislu stava 2. ovog clana, ne donese u roku od pet dana zakljucak o primjeni prinudne mjere, dužan je odmah obavijestiti tu instituciju zbog cega smatra da ne treba primijeniti traženu prinudnu mjeru privodenja odnosno dovodenja.

(4) U slucaju, da organ iz stava 3. ovog clana ne donese u roku zakljucak o primjeni prinudne mjere ili ne obavijesti instituciju u propisanom roku o razlozima neprimjenjivanja prinudne mjere, institucija koja ima javne ovlasti može u roku od osam dana od isteka roka iz stava 3. ovog clana uložiti prigovor Federalnom ministarstvu pravde. Ovaj organ dužan je odluciti o prigovoru u roku od tri dana od prijema prigovora.

C lan 292.

(1) U organima uprave, kao i u institucijama koje imaju javne ovlasti, ako zakonom nije drugacije odredeno, ovlaštenje za poduzimanje radnji u upravnom postupku i ovlaštenje za rješavanje u upravnim stvarima (clan 36.) može se dati samo osobi koja ima zakonom propisanu odgovarajucu strucnu spremu, radno iskustvo i položen strucni ispit.

(2) Osobe iz stava 1. ovog clana polažu strucni ispit prema federalnim propisima koji se odnose na polaganje strucnog ispita službenika federalnih organa uprave.

C lan 293.

(1) Rukovodioci federalnih i kantonalnih organa uprave, a u gradu - gradonacelnik i u opcini - opcinski nacelnik, odnosno rukovodioci institucija koje imaju javne ovlasti

odgovorni su za pravilnu i dosljednu primjenu ovog zakona, a narocito su odgovorni da se upravne stvari rješavaju u zakonom propisanim rokovima. U cilju pravilnog i efikasnog rješavanja stvari u upravnom postupku, te odgovorne osobe su obavezne poduzimati mjere da se kontinuirano osigurava i provodi strucno usavršavanje službenika i drugih osoba koje rade na rješavanju upravnih stvari.

(2) Službena osoba koja je ovlaštena za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno koja je ovlaštena za rješavanje u upravnim stvarima, dužna je da u roku od tri dana od dana isteka roka za rješavanje iz cl. 216. i 244. ovog zakona obavijesti pismeno stranku o razlozima zbog kojih rješenje, odnosno zakljuc ak nije donesen i o tome koje ce radnje poduzeti radi donošenja rješenja, odnosno zakljucka i pouciti stranku koja pravna sredstva može koristiti. To obavještenje se istovremeno mora da dostavi i odgovornim osobama iz stava 1. ovog clana radi poduzimanja mjera da se rješenje odnosno zakljucak donese bez odlaganja.

(3) Službena osoba iz stava 2. ovog clana koja je ovlaštena da vodi upravni postupak, odnosno da rješava upravne stvari, cini tezu povredu radne dužnosti, ako je njenom krivicom došlo do neizvršenja odredenih procesnih radnji u upravnom postupku, zbog kojih se rješenje, odnosno zakljucak nije mogao donijeti u zakonskom roku.

(4) Nadlezžna upravna inspekcija ima pravo da zahtijeva pokretanje postupka odgovornosti kod nadležnog organa protiv rukovodioca organa uprave odnosno rukovodioca institucije koja ima javne ovlasti, koji propusti vršenje dužnosti iz stava 1. ovog clana, kao i protiv onog koji, protivno clanu 292. ovog zakona, ovlasti službenu osobu za poduzimanje radnji u postupku ili za rješavanje u upravnim stvarima koja ne ispunjava propisane uvjete, kao i disciplinski postupak protiv osoba iz stava 3. ovog clana.

C lan 294.

(1) U gradu - gradonacelnik, a u opcini - opcinski nacelnik, obavezni su jedanput godišnje podnijeti pismeni izvještaj gradskom odnosno opcinskom vijecu o rješavanju upravnih stvari u upravnom postupku svih gradskih, odnosno opcinskih službi za upravu.

(2) Primjerak izvještaja iz stava 1. ovog clana, istovremeno se dostavlja i kantonalnom organu uprave nadležnom za opcu upravu.

(3) Kantonalni organi uprave i upravne ustanove obavezni su da godišnji izvještaj o rješavanju upravnih stvari u upravnom postupku iz svoje nadležnosti podnesu kantonalnoj vladi, a federalni organ uprave i federalne ustanove izvještaj podnose Vladi Federacije.

(4) Kantonalni i federalni organi uprave obavezni su primjerak izvještaja iz stava 3. ovog clana, dostaviti i Federalnom ministarstvu pravde, a kantonalni organi uprave svoj izvještaj dostavljaju i kantonalnom organu uprave nadležnom za opcu upravu.

(5) Kantonalni organ uprave nadležan za poslove opce uprave, odnosno Federalno ministarstvo pravde, izvještaj iz stava 2., odnosno stava 4. ovog clana, koriste za poduzimanje odgovarajucih mjera putem upravne inspekcije i drugih mjera za koje su zakonom ovlašteni radi pravilne i dosljedne primjene odredaba ovog zakona.

(6) Izvještaj iz stava 1. odnosno stava 3. ovog clana sadrži narocito slijedece podatke: broj podnesenih zahtjeva od stranaka, broj pokrenutih upravnih postupaka po službenoj dužnosti, nacin i rokove rješavanja upravnih stvari u prvostepenom i drugostepenom upravnom postupku, broj poništenih odnosno ukinutih upravnih akata, broj odbacenih zahtjeva, odnosno obustavljenih upravnih postupaka, broj i vrste primijenjenih prisilnih mjera, odnosno izrecenih novcanih kazni i broj neriješenih upravnih predmeta.

C lan 295.

(1) Nacin iskazivanja podataka u izvještajima iz stava 1. odnosno izvještajima iz stava 3. clana 294. ovog zakona, za gradske, opcinske i kantonalne organe uprave i upravne ustanove propisuje rukovodilac kantonalnog organa uprave nadležnog za opcu upravu, a za izvještaj federalnih organa uprave i federalnih ustanova - federalni ministar pravde.

(2) Federalni ministar pravde propisuje, po potrebi, obrasce za pozive, dostavnice, naredenja za privodenje, odnosno dovodenje, zapisnike, zapisnike u vidu knjiga, rješenja iz clana 207. stav 1. i clana 211. i uvjerenja iz clana 118. stav 1. ovog zakona, kao i za druge akte u upravnom postupku za potrebe federalnih organa uprave i federalnih ustanova i federalnih institucija koje imaju javne ovlasti.

(3) Rukovodilac kantonalnog organa uprave nadležnog za opcu upravu propisuje, po potrebi, obrasce iz stava 2. ovog clana, za potrebe kantonalnih organa uprave i upravnih ustanova, kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i za gradske i opcinske službe za upravu.

C lan 296.

(1) Na traženje gradana, organa uprave, institucija koje imaju javne ovlasti, kao i drugih organa i institucija, Federalno ministarstvo pravde dužno je davati objašnjenja o primjeni odredaba ovog zakona.

(2) Objašnjenja o primjeni odredaba ovog zakona Federalno ministarstvo pravde može davati i po službenoj dužnosti radi osiguranja jedinstvene primjene ovog zakona.

XIX - NADZOR NAD PROVO Ð ENJEM OVOG ZAKONA
C lan 297.

(1) Nadzor nad provodenjem ovog zakona u federalnim organima uprave i u federalnim ustanovama i drugim federalnim organima, u federalnim institucijama koje imaju javne ovlasti i u kantonalnim organima uprave i gradskim i opcinskim službama za upravu, u

pitanjima u kojima ti organi, službe i institucije u upravnom postupku rješavaju o upravnim stvarima na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa - vrši Federalno ministarstvo pravde.

(2) Nadzor nad provodenjem ovog zakona u kantonalnim organima uprave i u kantonalnim ustanovama, i u drugim kantonalnim organima, u gradskim i opcinskim službama za upravu, kao i u institucijama koje vrše javne ovlasti na osnovu kantonalnog zakona, u pitanjima u kojima organi, sluzbe i institucije u upravnom postupku rješavaju o upravnim stvarima na temelju kantonalnog zakona i drugog kantonalnog propisa, kao i propisa opcinskog i gradskog vijeca - vrši kantonalni organ uprave nadležan za poslove pravosuda.

(3) Federalno ministarstvo pravde i kantonalni organ uprave nadlezan za poslove pravosuda, nadzor iz st. 1. i 2. ovog clana, nad provodenjem ovog zakona ostvaruju prvenstveno putem upravne inspekcije, kao i na drugi zakonom dozvoljen nacin.

(4) Organi, službe i institucije iz st. 1. i 2. ovog clana, dužni su omoguciti ostvarivanje uvida u upravno rješavanje i postupati po nalozima upravne inspekcije koja vrši nadzor i na traženje te inspekcije dostavljati potrebne podatke, spise i obavještenja o pitanjima koja se odnose na upravne stvari koje se rješavaju u upravnom postupku.

XX - KAZNENE ODREDBE
C lan 298.

(1) Novcanom kaznom od 2.000 do 8.000 KM kaznit ce se za prekršaj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako za rješavanje u upravnim stvarima, odnosno za poduzimanje radnji u postupku odredi osobu koja ne ispunjava propisane uvjete (clan 36. stav 2, u vezi s clanom 292. stav 1), 2) ako odbije da primi pismeni podnesak stranke ili usmeno priopcenje u zapisnik, odnosno ne izda potvrdu o prijemu podneska (clan 65. st. 1,2. i 3), 3) ako izvrši pozivanje nocu suprotno odredbi clana 71. stav 2. ovog zakona, 4) ako se pozvana osoba prinudno privede, a u pozivu nije bila naznacena primjena te mjere (clan 72. stav 3), 5) ako se po službenoj dužnosti ne pribavljaju podaci o cinjenicama o kojima se vodi službena evidencija ili ako se od stranke traži da pribavi i podnese dokaze koje brže i lakše može pribaviti organ koji vodi postupak ili ako traži da stranka podnese uvjerenja koja organi nisu dužni izdavati (clan 134. stav 3. i clan 135. stav 2), 6) ako nije data mogucnost stranci da se izjasni o cinjenicama i okolnostima na kojima se zasniva rješenje, odnosno da ucestvuje u izvodenju dokaza ili je doneseno rješenje prije nego što se stranci pruži mogucnost da se izjasni o cinjenicama i okolnostima (clan 141. stav 3), 7) ako na zahtjev stranke nece da izda uvjerenje ili drugu ispravu o cinjenicama o kojima vodi službenu evidenciju ili ako uvjerenje ili drugu ispravu ne izda u propisanom roku ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje uvjerenja (clan 169. st. 1.2,5. i 6),

8) ako ne postupi po zahtjevu nadležnog organa u vezi s davanjem isprave (clan 166), 9) ako po zahtjevu stranke ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku (clan 216), 10) ako žalbu sa spisima ne dostavi drugostepenom organu u propisanom roku (clan 235), 11) ako ne postupi po traženju drugostepenog organa ili ako u svemu ne postupi po drugostepenom rjesenju ili ako rješenje ne donese u propisanom roku (clan 239), 12) ako na zahtjev drugostepenog organa ne dostavi u roku traženo obavještenje ili ako po nalogu drugostepenog organa ne donese rješenje u propisanom roku, ili ako na zahtjev drugostepenog organa ne prikupi tražene podatke i ne dostavi ih u propisanom roku (clan 243), 13) ako ne donese rješenje po žalbi u propisanom roku (clan 244), 14) ako ne postupi po nalogu drugostepenog organa ili traženi materijal ne dostavi u roku (clan 254. stav 3), 15) ako onemogucava uvid u upravno rješavanje ili ako ne postupi po nalozima nadležnog organa, odnosno upravne inspekcije koja vrši nadzor ili nece da dostavi potrebne podatke, spise i obavještenja na zahtjev organa odnosno upravne inspekcije (clan 297. stav 4).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog clana, kaznit ce se novcanom kaznom od 300 do 1.200 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u službi za upravu.

C lan 299.

(1) Novcanom kaznom od 1.500 do 6.000 KM kaznit ce se za prekršaj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako ne pruži zatraženu pravnu pomoc ili ako ne postupi u vezi s molbom za pomoc u odredenom roku (clan 41. st. 1. i 2), 2) ako saslušanim osobama ne procita zapisnik ili ako onemoguci da saslušane osobe pregledaju zapisnik (clan 76. stav 1), 3) ako stranci ili drugoj osobi onemoguci razgledanje spisa ili da prepisu potrebne spise (clan 79.st. 1. i 2), 4) ako se ne sprovodi obavezno licno dostavljanje u slucajevima predvidenim u odredbi clana 83. stav 1. ovog zakona, 5) ako na zahtjev stranke nece da izda uvjerenje, odnosno ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva u propisanom roku (clan 170. st. 1. i 3), 6) ako ispita kao svjedoka osobu koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost cuvanja službene, državne ili vojne tajne (clan 173), 7) ako ne izda pismeno rješenje u propisanom roku (clan 212), 8) ako izvrši prisilno privodenje ili dovodenje suprotno clanu 291. stav 1. ovog zakona, odnosno ako u roku ne donese zakljucak o primjeni prinudne mjere ili u roku ne odluci o prigovoru (clan 291. st. 3. i 4), 9) ako ne poduzima mjere za kontinuirano strucno osposobljavanje i usavršavanje službenih osoba koje su ovlaštene za rješavanje u upravnim stvarima odnosno za poduzimanje radnji u postupku ili ako ne osigurava rješavanje upravnih stvari u

propisanim rokovima ili ako u propisanom roku ne obavijesti stranku o razlozima zbog kojih rješenje, odnosno zakljucak nije donesen (clan 293. st. 1. i 2).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog clana kaznit ce se novcanom kaznom u iznosu od 200 do 800 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u službi za upravu.

C lan 300.

(1) Novcanom kaznom od 1.000 do 4.000 KM kaznit ce se za prekršaj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako ne izuzme službenu osobu kada su ispunjeni uvjeti za izuzece (cl. 42. i 43), 2) ako ne dozvoli stranci da se koristi strucnim pomagacem (clan 62. stav 1), 3) ako se pozivanje osobe radi prijema pismena vrši suprotno odredbi clana 80. stav 2. ovog zakona, 4) ako se pismeno ne dostavlja punomocniku za primanje pismena (clan 88. stav 1), 5) ako ne pouci svjedoka na koja pitanja može uskratiti svjedocenje, odnosno o kojim pitanjima vještak može uskratiti vještacenje (clan 176. stav 3 i clan 185. stav 1).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog clana kaznit ce se novcanom kaznom u iznosu od 150 do 600 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u službi za upravu.

C lan 301.

Do puštanja u opticaj KM, novcane kazne predvidjene u odredbama cl. 298. do 300. ovog zakona mogu se placati u DEM ili u protuvrijednosti valuta koje se koriste u platnom prometu Federacije BiH po srednjem tecaju koji objavljuje nadležna financijska institucija na dan placanja.

C lan 302.

(1) Odgovornom osobom u organu uprave, odnosno u službi za upravu, u smislu odredbe clana 298. stav 2, clana 299. stav 2. i clana 300. stav 2. ovog zakona, smatra se rukovodilac organa uprave, za gradske službe za upravu - gradonacelnik, a u opcinskim službama za upravu - opcinski nacelnik, kao i službenik u tim organima i službama koji je ovlašten za rješavanje u upravnim stvarima ili ovlašten za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno drugi službenik koji je zadužen da neposredno izvrsi odredeni posao, a nije izvršio taj posao ili je izvršio radnju protivno datoj obavezi.

(2) Odgovornom osobom u instituciji koja ima javne ovlasti u smislu odredaba clana 298. stav 2, clana 299. stav 2. i clana 300. stav 2. ovog zakona smatra se rukovodilac institucije i druge osobe odredene statutom te institucije.

XXI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

C lan 303.

Upravni predmeti koji ne budu riješeni do dana stupanja na snagu ovog zakona riješit ce se po odredbama ovog zakona.

C lan 304.

(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena Zakona o opcem upravnom postupku i drugih propisa o upravnom postupku koji se primjenjuju na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Ovaj zakon uskladit ce se sa odredbama odgovarajuceg zakona koji donese Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, u roku koji bude odreden tim zakonom.

C lan 305.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".